Ne brinite za touch-screen generaciju

Ne brinite. Većina zaljubljenika u ekran će na kraju biti sasvim okej i uspešni ljudi.

Piše: Marica Stijepović

Moj mlađi brat imao je osamdesetih Commodore 64, a nešto kasnije Commodore 128; imale su ga i sestre od ujaka. Njih troje bili su opčinjeni video igricama. Kada se setim njihove usredsređenosti dok čvrsto stežu džojstike, zapitam se koliko su današnja deca zbilja drugačija nego što su ’’gejmeri’’ bili tada.  Uz tih nekoliko modela pred očima, teško mi je da objasnim ljudima zašto baš i ne verujem u  ograničenja screen time, i zašto izjednačavam igru pred ekranom sa drugim legitimnim igrama. Kada vidim svoju decu, koja uredno bulje u tablete kad god im se pruži prilika, kako ispred škole igraju klikere ili ’’Sandokana boli glava’’ zapitam se jesu li to ta ista deca za koju tako nostalgično i tako prepotentno smatramo da ’’nemaju detinjstvo kao što je bilo naše’’. (Ja nikad nisam igrala igrice, a što mi moj spacijalni faktor nikada neće oprostiti; i što me nije učinilo imunom na nove tehnologije, naprotiv, verovatno sam osoba sa najviše Facebook postova dnevno u svojoj užoj, a i široj porodici.)

- Advertisement -

Manje ekrana, više porodice

Dečji psihijatar Viktorija Dankli uporno zastupa tezu da su dečji mozgovi mnogo osetljiviji na upotrebu elektronike nego što shvatamo. Po njoj, mnogi roditelji u svom neznanju dozvoljavaju da deca koriste ekrane na interaktivan način, koristeći društvene medije, mejlove, igrajući igrice, za razliku od pasivnog gledanja televizije. Ah, u takvoj su zabludi, kaže Viktorija Dankli, smatrajući da je upravo ovaj interaktivni način korišćenja ono što kod dece izaziva pobuđenost, pa onda i zavisnost, da ne kažemo kompulzivnu upotrebu. Po ovoj autorki, vreme provedeno u druženju sa ekranima prekida san i zbunjuje unutrašnji sat, jer, navodno, treperava svetlost ekrana imitira dnevnu svetlost i samim tim deca ne dobijaju signale koje uobičajeno dobija njihov mozak kada padne mrak. Pobuđenost nervnog sistema, nastavlja ona, ne dozvoljava da deca utonu u dubok san čak ni kada jednom odu na spavanje. Igranje igrica, takođe, oslobađa dopamin, pa putevi potkrepljenja postaju ’’izlizani’’ i potrebno je sve više i više stimulacije da bi se doživelo zadovoljstvo, slično kao što funkcioniše zavisnost od droge. Autorka ide toliko daleko da ekstrapolira studije na miševima tvrdeći da su one dokaz da veća izloženost veštačkom svetlu ekrana može kod dece dovesti do depresije, pa i suicida. Prava poslastica za anksiozne roditelje, zar ne? Izlivi besa takođe postaju neka vrsta koping mehanizma za takvu decu. S druge strane,  boravak u prirodi pomaže da se održi pažnja, umanji stres i agresivnost, a boravak uz ekran je upravo suprotan boravku u prirodi. Stoga, ona preporučuje da se eletronski mediji postepeno ukidaju deci kako bi se njihovi mozgovi oporavili i vratili se u prirodnije stanje.

spot_img

Najnovije

Zašto je plivanje jedini trening koji je potreban vašem telu i umu

Vreme je da spakujete kupaći kostim. Ukočenost od dugog sedenja, svakodnevni stres i letargija ostaju na obali – unutar vode čeka vas vaša najbolja i najvitalnija verzija

Prijateljstvo je više od reči: Zašto je važno da 30. jula slavimo Svetski dan prijateljstva

Svetski dan prijateljstva, koji se obeležava 30. jula pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, podseća nas koliko su prijatelji važni za našu sreću, zdravlje i mir u svetu.

Bakterije koje vrebaju u plitkim vodama

Jedna od njih je Vibrio bakterija, čiji se uticaj poslednjih godina intenzivno proučava – i to ne bez razloga.

Nedostatak ovog elementa krivac za mučninu u trudnoći

Jutarnja mučnina i povraćanje (hyperemesis gravidarum) su česti simptomi trudnoće, koji se javljaju kod oko 70 odsto trudnica. 

Koji zaštitni faktor odabrati

Više nije dovoljno samo da služi da se ne izgori. Zaštita od sunca je postala sofisticirana nauka.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img