Da li bi neposlušan, hiperaktivan dvogodišnjak bio smireniji uz strpljiviju majku? I, da li ekstrovertni roditelji odgajaju istu takvu decu? Sve je više dokaza da karakter i ponašanje roditelja, ma koliko sjajni bili, malo utiču na formiranje ličnosti deteta. Neurobiolozi objašnjavaju zašto je to tako…
Da li ste ikada razmišljali o tome u kakvu će osobu izrasti vaše dete i koji je odlučujući faktor u njegovom razvoju? Da li ponašanje majke može oblikovati ličnost deteta ili bar uticati na nju? Sudeći prema naučnim saznanjima, vi ste već uradili najveći deo tog „oblikovanja“ – jednostavnim prenošenjem gena na bebu.
Polovinu naših karakternih crta nasleđujemo od roditelja. To znači da geni (priroda), okruženje u kom živimo i način vaspitanja utiču na naš karakter koliko i ono što dobijamo nasleđem. Ova spoznaja biće veliko i, verovatno, neprijatno iznenađenje za većinu roditelja koji veruju da je njihov uticaj presudan u formiranju deteta.
Još od kada je Frojd utvrdio da je detinjstvo ključno razdoblje za razumevanje svih pojava u ljudskom rodu, psihologija u najranijim iskustvima traži odgovore za sve oblike ponašanja. Prema ovoj teoriji, loš odnos s roditeljima povod je da se formira introvertna i ogorčena osoba, dok je odrastanje u velikoj porodici (sa mnogo dece) uzrok za nečiju izraženu takmičarsku prirodu i potrebu za dominacijom. Međutim, ni ovo nije u potpunosti tačno.