Pitao sam ga kada joj je poslednji put, nakon što je završila sa čišćenjem kuće, pranjem veša, nakon što je promenila posteljinu na krevetu, okupala decu, skuvala, organizovala i tako dalje, rekao hvala?
Foto: Pixabay
Jedan moj prijatelj je došao kod mene na kafu, sedeli smo i ćaskali, pričali o životu… “Odoh na sekund da operem tanjire koji su ostali u sudoperi”, rekoh mu.
Pogledao me je kao da sam mu rekao da sam pošao da konstruišem svemirski brod. Reče mi, diveći mi se, ali pomalo zbunjeno:
“Dobro za tebe sto pomažeš svojoj ženi, kada ja to uradim, moja žena to ne ceni. Jedne nedelje sam obrisao pod, ni hvala.”
Vratio sam se da sednem sa njim i objasnio da ja ne pomažem svojoj ženi.
“Mojoj ženi ne treba pomoć, treba joj partner.
Ja sam partner u kući i zbog tog partnerstva su podeljeni zadaci, ali se sigurno ne radi o pomoći u kući.
Ja ne pomažem svojoj ženi da očisti kuću, zato što i ja živim tu i moram i ja da je čistim.
Ja ne pomažem svojoj ženi da kuva, zato što i ja hoću da jedem i moram i ja da kuvam.
Ja ne pomažem svojoj ženi da opere sudove posle jela, zato što sam i ja koristio te sudove.
Ja ne pomažem svojoj ženi oko dece, zato sto su to i moja deca i moja je uloga da budem otac i roditelj.
Ja ne pomažem svojoj ženi da siri i pegla veš, zato sto je to i moj veš i moje dece.
Ja nisam pomoć u kuci, ja sam deo kuće.
A sto se tiče cenjenja, pitao sam ga kada joj je poslednji put, nakon što je završila sa čišćenjem kuće, pranjem veša, nakon što je promenila posteljinu na krevetu, okupala decu, skuvala, organizovala i tako dalje, rekao hvala? Ali hvala tipa: “Wow! Ženo moja!
Fantastična si!”
Čini ti se apsurdnim? Izgleda ti čudno?
A kada si ti, jednom u 100 godina, očistio pod, očekivao si minimum nagradu za izvrsnost, sa puno slave.
Zašto? Da li si ikada mislio o tome, prijatelju?
Možda zato što je, po tebi, sve to njena obaveza? Možda zato što si navikao da se sve to obavi a da ti ne moraš prstom da mrdneš?
Dakle ceni kao što bi voleo tebe da cene, na isti način i istim intezitetom.
Pruži ruku, ponašaj se kao pravi partner, a ne kao gost koji je došao samo da jede, da spava, da se opere.
OSEĆAJ SE KAO KOD KUĆE U SVOM DOMU.
Izvor: Pasarella
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Koja je sve ovo naučila, zabetonirala je poziciju “žena NJEGOVOG života”
Kako se postiže taj prestižni status "žena njegovog života"? Da li postoje veštine koje pod velom tajne drže samo one žene koje su to već postigle u životu? "Istinu" otkriva...
Hoćemo li se buditi u panici najstrašnijih slutnji, čekati da telefon zazvoni misleći da je sve propalo?
Hoćemo li prepoznati da kao roditelj rastemo? Znamo li kako izgleda roditeljstvo - pre nego što ga doživimo? Može li se opisati rečima taj osećaj? Biljana Vasić, profesor srpskog jezika...
Praznici su povod za šalu i smeh u teoriji, ali…
...u realnosti, praznici su povod da jedni druge hvatamo za guše (figurativno, molim vas), svađamo se oko najrazličitijih tema, otvaramo stare rane i pingpongujemo osećanja ogorčenosti i krivice. Prilikom jednog...
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Nema komentara.