Kada smo mi otvoreni i iskreni u iskazivanju svojih osećanja i deca postaju iskrenija u iskazivanju sopstvenih. Deca počinju da osećaju: odrasli im se poveravaju, pa i oni takođe mogu da se povere.
Foto: Freepik
“Ja-poruke” daju mogućnost deci da bliže upoznaju nas, roditelje. Često se krijemo od dece oklopom „autoriteta”, koji se trudimo da održimo po svaku cenu. Nosimo masku „vaspitača” i bojimo se da je čak za trenutak podignemo. Ponekad se deca šokiraju, kada saznaju da mama i tata mogu nešto da osećaju. To ostavlja neizbrisiv utisak. Najvažnije je da ovakve poruke približavaju odraslog detetu, čine ga ljudskijim.
Nedavno sam čula telefonski razgovor majke i desetogodišnjeg sina. Majka (pedagog po profesiji) mu je pričala o tome, kako je njen težak čas prošao uspešno. „Ti znaš – pričala je ona – koliko sam se jutros brinula. Ali sve se dobro završilo i ja sam veoma srećna. I ti si srećan? Hvala ti!” Bilo je prijatno posmatrati takvu emocionalnu bliskost između majke i sina.
Kada smo mi otvoreni i iskreni u iskazivanju svojih osećanja i deca postaju iskrenija u iskazivanju sopstvenih. Deca počinju da osećaju: odrasli im se poveravaju, pa i oni takođe mogu da se povere.
Preneću pismo jedne mame, koja pita da li je pravilno postupila.
“Muž i ja smo se rastali kada je sin imao šest godina. Sada ima jedanaest i počeo je svesno, ali više za sebe, da tuguje za ocem. Jednom mu je izletelo: „Išao bih sa tatom u bioskop, a s tobom ne želim.” Jedanput, kada mi je sin direktno rekao da je tužan i nezadovoljan, odgovorila sam mu: „Da sine, tužan si. A najverovatnije si tužan što nemamo tatu. I ja sam isto potištena. Kada bi ti imao tatu, a ja muža, život bi nam bio interesantniji.” Iz sia kao da se provalilo: naslonio se na moje rame i počeo tiho, gorko da plače i ja sam krišom počela takođe da plačem. Oboma nam je laknulo. Posle sam duo razmišljala o tom danu i negde u dubini duše znam da sam učinila ispravno. Zar ne?”
Majka je intuitivno pronašla prave reči, rekla je dečaku o njegovoj muci (aktivno slušanje), a takođe ispričala o svojoj (Ja-poruka”). I to, što su oboje osetili olakšanje, što su se majka i sin približili, najbolji je dokaz efikasnosti ovih metoda. To se tiče i Ja-poruka”.
Od kada sam počeo da koristim „Ja-poruke” – piše otac šestogodišnje devojčice, ćerka je skoro sasvim izbacila molbe tipa „Daj mi!”, „Igraj se sa mnom!”. Češće govori: „Ja bih želela”, “Ja ne mogu da dočekam”. Na takav način roditelji mnogo lakše počinju da se upoznaju sa osećanjima i potrebama deteta.
Odlomak iz knjige Kako da se sporazumete sa detetom, Julija Borisovna Gipenrejter
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.