Čudimo se deci, a ne čudimo se odraslima, posebno roditeljima koji u svaki poljubac porodice ubacuju “prijatelje” sa društvenih mreža.
Verujem da i najbolji voditelji sveta, profesionalci menjaju svoje ponašanje pred kamerom. Bez obzira na tu činjenicu, mi rado spontanost u važnim trenucima naše porodice “ubijamo” pravljenjem “uspomena”.
Brzinom dva treptaja, naša “uspomena” stiže u još 1000-10.000 kuća.
Naravno, nije uvek tako, ali je veoma često.
Taj fenomen jasno govori koliko nam je neophodna potvrda naših vrednosti i divljenje okoline, da bi popunila rupe naših života.
Uzroci su poznati i brojni, a potreba za potvrdom naših izbora, emocija, lepote, dobrote.. ima veze sa svim i svačim, a sa stvaranjem uspomena najmanje.
I sve je to redu, ako tu nema trećih lica, nego snimaš sama sebe kako čekaš momka na stanici, ali ne vučeš ga u kadar kad umoran stigne, nego je to samo vaš trenutak.
Pravimo iznenađenje za nama dragu osobu, snimimo malo dekoraciju, sebe – razumem, ali dodatno slavljenika opeteretimo kamerom – ne razumem.
Gotovo sam sigurna da je fotografija sa događaja sasvim dovoljna uspomena, a da je taj trenutak namenjen samo prisutnima. Ili je cela priča farse radi? Ne mogu da se ne zapitam. “Iznenađenom” svakako nije lako, to svi znamo.
Najbolnije za mene – snimanje i deljenje razgovora sa decom ili svojim roditeljima i pokušaj da na neki njihov nespretan komentar dobijemo koji lajk.
I tako dalje..
Čuvena rečenica: “Neka radi šta ko hoće “, se retko koristi na pravim mestima, čini mi se. I u ovom slučaju toj popularnoj rečenici fali “SEBI”.
Dakle “Neka svako radi SEBI šta hoće”
Sebi, ne svojoj deci, prijateljima, partnerima….
“Ja imam, a ti nemaš…”
“Mi se volimo više od vas…”
“Pogledajte kako smo bogati…”
“Dete nam je bolje od vaše dece..”
Toga nema na mrežama, samo spontane uspomene.
Dovoljno je da postavimo sebi pitanje – “Zašto želim ovo da delim sa velikim brojem ljudi” i odgovorimo iskreno.
Svako radi šta hoće i ima svoje mišljenje, pa ni ovaj tekst nije stručni. Kada bi se tešili.
Autor: Snežana Golić
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Mirela Pavlović: Zapamti, dobra (samo)reklama – to je sve! Ah, da, i (sitnim slovima napisano) – lobotomija duše kao preduslov
Upravo je jedan od njih i - razvoj ličnosti i pojedinca u današnjem društvu. Šta je ono što je potrebno, a šta je to što nam je tako lako dostupno?...
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Nema komentara.