Čudimo se deci, a ne čudimo se odraslima, posebno roditeljima koji u svaki poljubac porodice ubacuju “prijatelje” sa društvenih mreža.
Verujem da i najbolji voditelji sveta, profesionalci menjaju svoje ponašanje pred kamerom. Bez obzira na tu činjenicu, mi rado spontanost u važnim trenucima naše porodice “ubijamo” pravljenjem “uspomena”.
Brzinom dva treptaja, naša “uspomena” stiže u još 1000-10.000 kuća.
Naravno, nije uvek tako, ali je veoma često.
Taj fenomen jasno govori koliko nam je neophodna potvrda naših vrednosti i divljenje okoline, da bi popunila rupe naših života.
Uzroci su poznati i brojni, a potreba za potvrdom naših izbora, emocija, lepote, dobrote.. ima veze sa svim i svačim, a sa stvaranjem uspomena najmanje.
I sve je to redu, ako tu nema trećih lica, nego snimaš sama sebe kako čekaš momka na stanici, ali ne vučeš ga u kadar kad umoran stigne, nego je to samo vaš trenutak.
Pravimo iznenađenje za nama dragu osobu, snimimo malo dekoraciju, sebe – razumem, ali dodatno slavljenika opeteretimo kamerom – ne razumem.
Gotovo sam sigurna da je fotografija sa događaja sasvim dovoljna uspomena, a da je taj trenutak namenjen samo prisutnima. Ili je cela priča farse radi? Ne mogu da se ne zapitam. “Iznenađenom” svakako nije lako, to svi znamo.
Najbolnije za mene – snimanje i deljenje razgovora sa decom ili svojim roditeljima i pokušaj da na neki njihov nespretan komentar dobijemo koji lajk.
I tako dalje..
Čuvena rečenica: “Neka radi šta ko hoće “, se retko koristi na pravim mestima, čini mi se. I u ovom slučaju toj popularnoj rečenici fali “SEBI”.
Dakle “Neka svako radi SEBI šta hoće”
Sebi, ne svojoj deci, prijateljima, partnerima….
“Ja imam, a ti nemaš…”
“Mi se volimo više od vas…”
“Pogledajte kako smo bogati…”
“Dete nam je bolje od vaše dece..”
Toga nema na mrežama, samo spontane uspomene.
Dovoljno je da postavimo sebi pitanje – “Zašto želim ovo da delim sa velikim brojem ljudi” i odgovorimo iskreno.
Svako radi šta hoće i ima svoje mišljenje, pa ni ovaj tekst nije stručni. Kada bi se tešili.
Autor: Snežana Golić
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Nema komentara.