Pamtim taj osećaj iz detinjstva, osećaj da iza poslednjeg školskog dana čeka blažena praznina leta. To je ono što sam najviše volela – praznina. Nije da nismo ništa radili tokom leta, radili smo mnogo toga. Ali, smišljali smo stvari usput. I bilo nam je sasvim lepo.
Omanula sam kao roditelj. Nemam letnjih planova za svoju mlađu decu.
Starija deca rade. Ali ona od 13 i 8 godina, koja su u fazi kada se stiču akademska znanja i veštine (ako verujete onome što svi pričaju), ne rade ništa. Nema kampa. Nema obogaćujućih aktivnosti. Nema posebnih putovanja. Dobro, svakog leta na dve nedelje iznajmljujemo kuću na moru, ali nisam ništa posebno tamo isplanirala za njih. Ja ću čitati knjige.
Kada stigne septembar, moja deca će biti ona pocrnela, sa prljavštinom ispod noktiju i malo gluplja od svih ostalih. Osim ako se meri sposobnost recitovanja epizoda Sunđer Boba, pucanje iz vodenih pištolja ili izgradnja kuća u Majnkraftu, u čemu će zablistati.
“Kada stigne septembar, moja deca će biti ona pocrnela, sa prljavštinom ispod noktiju i malo gluplja od svih ostalih.”
Mogla bih da kažem da je to zato što sam pristalica neorganizovanog provođenja vremena, ohrabrivanja dece da slušaju svoju unutrašnju muzu, osmisle sopstvenu zabavu i nauče se snalažljivosti. Ali nije to u pitanju.
Najbolji letnji domaći zadatak koji jedan profesor može da zada
Jednostavno sam premorena. Ovo je bila duga godina. Prilično sam oduševljena što smo do kraja školske godine uspevali da ih svako jutro ispratimo u školu u relativno čistoj odeći, sa urađenim domaćim i sa novcem za užinu.
Organizovanje leta bilo je prosto previše, kao i pomisao na to da se deca i dalje svakog jutra ispraćaju obučena u relativno čistu odeću i opremljena sa svim neophodnim stvarima. Pošto nemamo problem oko čuvanja dece – jedno od nas je obično kući – nismo to ni uradili.
Raspušteni: Kad škola ćuti i žmuri
Ni deca nisu bila stvarno zainteresovana da nešto rade. Iznela sam im radnje ideje, doduše bez previše entuzijazma, ali se ni oni nisu zagrejali. Mogla sam da ih nateram da negde idu, ali, budući da sam upravo platila za dve pripreme za koledž, ideja da trošim novac na nešto što ne žele zaista da rade delovala je glupo.
Svi smo odbrojavali dane do kraja škole. Pamtim taj osećaj iz detinjstva, osećaj da iza poslednjeg školskog dana čeka blažena praznina leta.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Fondacija Novak Đoković okuplja najveće regionalne stručnjake na akreditovanoj konferenciji o roditeljstvu
Fondacija Novak Đoković organizuje konferenciju namenjenu pre svega stručnjacima, ali i roditeljima i svim bržnim osobama dece u ranom razvoju Vrhunski stručnjaci za oblasti ranog razvoja i adolescencije govoriće 10....
Otac Predrag Popović: Možete upropastiti dete na dva načina
Otac Predrag Popović neretko govori o tome koliko je porodica važna, koliko su roditelji krljučna karika u obrazovanju čoveka, kao i kako roditelji mogu uticati na život i karakter svog...
Ćerka mi je rekla da su je u školi nazvali glupom i ružnom. Evo šta sam uradila
“Mila, šta je bilo?” “Mama, drugarice su rekle da imam ružnu kosu i da sam glupa” – rekla je i briznula u plač. Na ovako nešto je retko koji roditelj...
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Teško da će od Majnkrafta i sunđer boba pocrneti i isprljati nokte!
Američka glupost!
I, bolje ne kopirajte takve glupave članke, gubite na autoritetu!