Od svih praznika tokom godine, kao i tako raznovrsnih i lepih običaja koji ih prate, Badnji dan se izdvaja po načinu svetkovanja, živopisnosti obrednih radnji i značenjima koja sadrži.
Dragica Gajić
Sečenje badnjaka
Badnji dan je nepokretni praznik i pada uvek 6. januara (24. decembra po starom kalendaru). Njegovo svetkovanje počinje sečenjem badnjaka, koji se po pravilu odseca u osvit samog praznika, pre izlaska sunca. Za badnjak se seče uglavnom hrastovo drvo, a može i cerovo ili graničevo. Nije teško prepoznati ostatke starog slovenskog obožavanja drveća, u načinu ophođenja prema badnjaku prilikom seče: kad se pristupi drvetu od koga će se seći badnjak, ono je obavezno pozdravljano, najčešće sa “Dobro jutro badnjače, i čestit ti Božić!”, pa je posipano žitom donetim od kuće u rukavici, a ponegde je badnjaku donošen i posebni obredni kolač. Očito, u badnjaku je personifikovano živo i božanstveno biće.
Pročitajte i: 20 božićnih ideja za ukrašavanje doma
Badnjak se seče sa istočne strane i pazilo se na to da odsečen padne na istočnu stranu, što je postizano tako jer je poslednji udarac sekirom zadavan sa zapadne strane. Ako se ima u vidu značaj i simbolika strana sveta u narodnom životu i verovanjima, onda je shvatljivo da badnjak simboliše božanstvo sunca i životodavne vatre. Pazilo se na to da je sečenje badnjaka potrebno obaviti ćuteći, jer je ćutanje bitan preduslov uspeha magijske radnje. Prvi iver od badnjaka nije smeo da padne na zemlju, čime bi izgubio delotvornu moće, već je hvatan rukom, a imao je višestruku namenu: njegovim stavljanjem u karlicu trebalo je omogućiti da se u njoj skuplja kajmak debeo ko iver, ili , ako se stavi na košnice, da niko ne može pčelama da naudi, a verovalo se i u lekovitost vode u koju je prvi iver potopljen, pa su je oboleli pili radi ozdravljenja. Ni badnjak, pri padu, nije bilo poželjno da padne na zemlju, već ga je onaj što ga seče dočekivao na rame.
Negde se seče jedan badnjak, negde su sečena dva, ili tri, a ponegde onoliko badnjaka koliko je muških glava u kući. Badnjak je nošen kući na ramenu, a pridržavan je rukom koja je morala biti u rukavici. A kad se svi poslovi podmire, badnjak je uveče unošen u kuću. Ponegde, kao u Aleksinačkom Pomoravlju, badnjak je i oblačen, obavijan u žensku košulju, da bi se množili ženski jaganjci. Pri unošenju, badnjak je posipan kukuruzom, da bi godina bila rodna. Kad ga stave na ognjište, ukućani su ga darivali večerom i celivali, a potom je potpaljivan.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Svim srcem treba želeti sreću drugim ljudima. Srećan čovek vas nikad neće unesrećiti i tako njegova radost postaje naša sloboda.
"A ja ću i noćas oprostiti za sve nanete mi boli. Možda nisam ništa skrivila onom što me proganja, ali nisam ničim zadužila ni onog što se u ovom času...
Projekat očuvanje ljubavi – 1 zagrljaj dnevno, 15 minuta razgovora, obavezne psihološke analize
Kada je moja žena, nakon sedam godina braka, najednom počela da me grli svaki put kada se sretnemo u hodniku, prvo sam pomislio da je neko od nas dvoje možda...
Duško Radović: Želim vam dan pun običnih čuda…
"Želim vam dan pun običnih čuda... Šoljicu kafe koju niste morali sami da skuvate... Neočekivani poziv od starog prijatelja... Dan pun malih stvari u kojima uživate... Dobre pesme na radiju......
Zašto bi trebalo da pogledate film “Toni, Šeli i Magično svetlo”
Ne smemo zaboraviti značaj razgovora sa decom o filmu koji smo zajedno gledali. Nakon filmova poput „Toni, Šeli i magično svetlo“ odrasli opušten razgovor o filmu lako boje vrednosnim stavovima...
3 komentara