Kada bismo ovih praznika samo bili realni, život bi bio mnogo lepši, i lakši. Kada bismo iz oblaka i kočije napravljene od bundeve sišli i okrenuli se oko sebe, videli bi smo mnogo pametnija i bolja mesta na kojima možemo da potrošimo novac, ako smo među onima koji mogu da ga troše.
Ako verujete da će vas odsustvo lampica u gradu rastužiti, ili da će vam grad biti bezvezan bez toga, onda je vaša radost površna. Sećate se, vi ste oni koji imaju internet, računar ili telefon, i verovatno kuću i sada čitaju ovaj tekst. Vi ste oni kojima je dato da imaju da bi pomogli onima koji nemaju. Nije važno koliko. Važan je duh praznika. I radost, koja mnogo duže traje ako je radost davanja, nego ako je radost primanja. Koliko ko može. Kome može. U kraju, ili ulici svakog od nas ima sirotih, starih i nemoćnih. Svima je praznik. Zašto bi naš život bio skuplji od njihovog? Što više pojedemo za praznike naše majke, sestre ili žene će više ribati klonju. A neko je u našoj ulici možda gladan. Danima. Ili bolestan.
Često se zapitam kako i čime su nam zavrteli glavu da tih dana oko praznika nemilice trošimo kao da nam je zadnje? Da zaboravimo da je januar dugačak ko gladna godina i surov. Kako je Homo sapiens izgubio razum tih dana? A onda pogledam samo po neku reklamu u kojoj srećna porodica reklamira nešto, bilo šta, nema veze da li se radi o margarinu ili prašku za veš. To je mini holivudski film koji obećava čudesa ako namažete njihov margarin. U potrazi za srećom, poverovali smo da je i ona na prodaju. U potrazi za lepim posegnuli smo za plastikom, šljokicama, lampionima, odećom i sličnim stvarima. Zaboravili smo da je sve najlepše od lepog upravo u nama. Ali mora da se neguje, pazi i zaliva. Ne izbeljivačima za veš i hektolitrima piva, botoksom i hijaluronom. Ne. Lepo u nama neguje se lepim ponašanjem, milosrđem, ljubaznošću, prijateljstvom.
Kada vam promoterke ponude 3 litre vina po ceni dva i još ako na poklon dobijete i vadičep ili kuhinjsku krpu sa logom njihove firme, ne dajte se prevariti. Potreban vam je samo jedan litar vina. Naći ćete već bolji način da potrošite novac, zašto bi vam stajao u špajzu. Ili plemenitiji.
I sa svim tim igračkama kojima zatrpvamo decu, čast izuzecima koji to ne rade. Zapitajmo se šta time pokušavamo da otkupimo? Kakvu to kompenzaciju sa njima pravimo? Grize li nas savest zbog premalo vremena koje smo sa njima proveli, premalo izleta, kupanja i šetnja po prirodi, premalo golicanja i priča za laku noć? Priznajte sebi, drugima nije važno, imaju i oni šta sebi da priznaju.
Ne zaboravite, nije bogat onaj ko mnogo ima, nego onaj kome malo treba. I da je radost kao i strast. Mora se podeliti sa nekim da bi bila potpuna.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
ŠTA JE BILO POSLE – bajke za roditelje i decu: Kako je bilo na svadbi kod Palčice
Posle nije bilo ništa. To jest – ništa izuzetno. Živeli su dugo, srećno, i čuvali carstvo cvetno. Al pre nego da se skuće,...
Raša Popov dao odgovor na pitanje – koliko je važna deci igra?
Da je igra jedan od glavnih i najvažnijih "obaveza" svakog deteta, to nam je poznato. Međutim, slobodna igra je nešto što se sve ređe viđa i postaje polako potisnuta od...
Zamislite sobu sa šestoro malenih junaka i šestoro jutros prestravljenih pa potom najsrećnijih i najzahvalnijih majki/očeva
Kada radite jedan od ubedljivo najstresnijih poslova na svetu kao što je to dečija anesteziologija i svaki dan stojite na tankoj liniji između nekog detinjeg života ili smrti morate naći...
Pažnja, pažnja! Konačno je iz štampe izašao prvi Rečnik detinjih reči i izraza
Nakon punih sedam godina otkako smo na Detinjarijama počeli skupljati detinje jezičke genijalne pronalaske – konačno je iz štampe izašao prvi Rečnik detinjih reči i izraza vratolomnog podnaslova Srpskiričarska rečorčica....
Nema komentara.