Oni su ljubazni i vapitani, radoznali i saosećajni. To mi znači mnogo više nego što bi mi značilo da su bez modrica i fleka na pantalonama.
“Kao novopečena majka bila sam nervozna i zabrinuta zbog svake sitnice. Užasno sam se plašila da ću zabrljati i upropastiti svoju decu,” piše Sara Kotrel za roditeljski portal Babl
“Opterećivala sam se ishranom i oblačenjem svoje dece i previše sam bdila nad njima. Čim pređemo kućni prag, osećala sam se ocenjivanom i osuđivanom od strane okoline.
A moja deca su pravi majstori da zarade modrice. Zbog toga sam se stidela pred strancima i strahovala da ću jednog dana biti okrivljena za njihovo zanemarivanje ili zlostavljanje.
Ali istina je da imam dečake koji su veoma aktivni i kojima je jedina želja u životu da postanu Džeki Čen i dane provode vrteći nunčake.
Kad sednemo da večeramo pokušavaju da karate potezima prepolove tanjire i očas posla neko završi sa uganutim prstom. Oblačenje pižama za minut preraste u bezglavo jurcanje sa donjim delom navučenim preko glave koje se završava bliskim susretom nečije usne ili oka sa zidom.
Kupanje? To nije kupanje nego monsunska kiša posle koje su sve površine toliko klizave da im ne gine još koja modrica.
Oduvek sam na modrice svoje dece gledala kao na medalje za igru koje pokazuju koliko su čvrsti. Bilo je tu i saplitanja koje bi završilo ušivanjem glave u hitnoj službi, zbog čega moj sin danas svima pokazuje ožiljak kakav “ima i Hari Poter”.
Smirila sam se tek kada sam shvatila da su moja deca sasvim u redu. Oni su samo dva brata koja se mnogo vole, a bratska ljubav se često ispoljava kroz rvanje i nindža udarce. Ali bude tu i nežnih zagrljaja i držaja za ruke. Oni su ljubazni i vapitani, radoznali i saosećajni. To mi znači mnogo više nego što bi mi značilo da su bez modrica i fleka na pantalonama.
Više ni ne primećujem osuđujuće poglede drugih roditelja u parku. Obraćam pažnju samo na svoju decu koja najviše vole da skaču sa penjalice ili da pokušavaju da naprave pun krug na ljuljašci (mislim da to, hvala Bogu, nije ni moguće).
Prosto ne mogu da se prepoznam kad se setim one žene kakva sam bila kao novopečena majka. Nije stvar u tome da više ne brinem, već da sam spremnija da se suočim sa svakodnevnim izazovima roditeljstva.
Kažu da materinstvo nije za one sa slabim srcem, ali ja u to više ne verujem. Ono počinje preplašenim srcem ali vremenom to srce postaje se snažnije i otpornije. Iskustvo brige o deci ima svoju cenu, ali iz tog iskustva izlazimo mudriji i bogatiji ljubavlju. Tako mi je drago što sam sad sa druge strane!
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Nema komentara.