Jasno je meni da se svet menja, da sve ide napred, ali da li to znači da treba da se odreknemo ljudskih vrednosti, roditeljskog instinkta, veze sa našom decom?
Zapitajmo se kada smo to postali toliko zavisni od podsetnika da nam treba jedan koji će nam javiti kada da podojimo bebu!? A, šta ako je ona gladna pre nego što se aplikacija za dojenje oglasi? I šta je sledeće? Čekaćemo da nam aplikacija tumači vrstu plača da bismo znali da li je gladna, žedna, bolesna, ukakana ili joj samo treba pažnja? Kada trlja oči i desni čekaćemo da nam aplikacija kaže da je beba pospana i razdražljiva ili ćemo pogledati da li joj možda rastu zubići. Čekaćemo da nam aplikacija „iskalkuliše“ kada će beba da prohoda na osnovu toga koliko je nedelja puzala? Slikaćemo dete kada dođe kući iz škole i na osnovu izraza lica i govora tela aplikacija će nam precizno „reći“ da li se u školi posvađalo sa najboljim drugom, da li je dobilo trojku ili keca, ili se zaljubilo… Aplikacija će nam reći da li je detetu potreban zagrljaj i podrška ili da ga pustimo na miru. A šta ako se pokvari? Kako ćemo onda znati šta mu je!?
Ok, preterala sam (a možda i nisam, jer ne znam da li ovo već postoji negde!).
U poslednje vreme svedoci smo nepoželjnih i zabrinjavajućih ponašanja dece i mladih i krivimo vreme i okolnosti, razloge prepoznajemo u tome što roditelji zbog egzistencijalne borbe ne provode više vremena sa decom, što niko ne preuzima odgovornost, ma znate već sve. A, šta možemo da očekujemo od generacije koja je odgajana preko aplikacija? Čija će to biti odgovornost? Onih koji su ih napravili ili onih koji ih koriste? Ko će kome prebacivati i ko će koga kriviti? Da li je rano ili kasno da o tome počnemo da razmišljamo SADA?
Život nije igrica, a telefon i aplikacije neki čaroban daljinski upravljač kojim možemo da ga kontrolišemo. Kada smo se toliko uživeli u virtuelnu realnost da smo izgubili ljudski dodir, svest i savest, da spremno rizikujemo da izgubimo vezu sa našom decom, i da imamo potrebu da ih odgajamo prema aplikaciji? Da nam neće možda aplikacija uspostaviti odnos poverenja i poštovanja?
Kakva će očekivanja ovi roditelji imati od deteta odgajanog u eri aplikacija kada odraste? Jesu li spremni da gledaju svoje unuke na ekranima mobilnih? Da li će im biti OK da svoje unučiće ne cupkaju u krilu, da ih ne vode u parkić na ljuljašku, nego da njihove slike ubace u aplikaciju i virtuelno ih ljuljaju?
Majčino mleko i majčinska ljubav
Imati dete je divno iskustvo i velika odgovornost. To je odnos koji se gradi, unapređuje, koji je ispunjen čitavim spektrom emocija. To je odnos u kojem se mi roditelji, dok gajimo našu decu, razvijamo kao ljudi. To je realno opipljivo bogatstvo, ono što nas definiše kao ljudska bića. A to ne može nijedna aplikacija!
I, čak i da je ovom paru roditelja sa početka priče to samo trenutna zabava, ono što je za mene neprihvatljivo je što se ipak javlja potreba da je koriste. Jer cilj aplikacija je da nam olakšaju život, a šta ako im se ovo trenutno „olakšavanje“ osladi, pa hoće još i još…?
Jasno je meni da se svet menja, da sve ide napred, ali da li to znači da treba da se odreknemo ljudskih vrednosti, roditeljskog instinkta, veze sa našom decom? I da ne bih ušla u paranoju, sada ću se zaustaviti, a vi dragi roditelji mislite o ovome. Evo, ja već pet dana „lupam glavu“ i morala sam to da podelim sa nekim ko će razumeti, a možda i ne…
Dragana Aleksić, porodični konsultant
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Ja sam otac deteta čija majka koristi jedu od takvih aplikacija koja joj pomaže da pribeleži sa koje dojke, u koje vreme, koliko dugo je dete dojilo. Takođe joj pomaže da u nju upiše kako je dete napredovalo posle svakog redovnog pregleda (težina, dužina, obim glave i grudi), kada je dete bilo vakcinisano, kada je detetu uvedena čvrsta hrana i koje namirnice. Kada je dete spavalo i koliko dugo i kada se probudilo. Iz našeg ugla gledanja postoji velika potreba za ovako nečim.
Ukoliko se bavite koučingom i pretežno radite sa porodicama sa vaše strane bi, po mom skromnom mišljenju, profesionalnije bilo je da probate da stupite u kontakt sa prijateljicom vaše prijateljice i upoznate se sa njenom potrebom za takvom aplikacijom. Da pokušate da naučite i razumete zašto je jednoj majci u današnje vreme tako nešto potrebno, a zašto nekoj nije i na osnovu toga izvedete zaključak.
Bez takvog pogleda vaš članak zaista izgleda onako kako ste na početku pretpostavili da će izgledati. Predstavili ste se kao internet paničar umesto kao profesionalac u oblasti kojom se bavite. Napravili ste šum, a ne zvuk. Plodno tlo da se sada u komentarima ovog članka ređaju mišljenja isfrustriranih mladih majki kojima od dana kada su zatrudnele pune glavu raznoraznim polu mišljenjima, senzacionalnim stavovima, bapskim i modernim pričama.
Ukoliko se zaista odlučite da želite da istražite zašto neke mlade majke imaju potrebu da koriste takav vid evidencije mi bismo bili srećni da se upoznamo sa vama.
U potpunosti se slazem sa Radomirovim komentarom. I ja sam bila jedna od majki kojoj bi takva aplikacija, ili neka druga forma pomoci, bila potrebna. Ne snalazimo se svi jednako sa izazovima roditeljstva, i ne ide sve bas tako prirodno i instiktivno sa bebama. Predpostavljam da postoje majke kojima uspeva da sve teskoce u prvim mesecima bebinog zivota savladaju sledeci taj fenomenalni majcinski instinkt, ali kod mene nije bilo tako. Pisale su se tabele podoja, merilo se i racunalo. Sve je bilo novo i nepoznato i pored priprema-citanja, informisanja, Halo Bebe itd. Zaista bi bilo zanimljivo istraziti temu “natural born” majki i ovih drugih koje se malo losije snalaze.
Ja nisam koristila aplikaciju na telefonu vec “primitivniji” vid evidencije. Naime, biljezila sam u rokovnik vrijeme i duzinu podoja (kad je dijete i koliko spavalo, da li je kakalo i sl.) a da zapamtim iz koje dojke je posljednji put jelo premjestala sam mindjusu iz jednog uha u drugo. Potreba za takvim stvarima postoji…da nisam biljezila u ludilu nespavanja, placa zbog grceva i iscrpljenosti stvarno ne bih znala pedijatru dati odgovor na pitanje koliko dijete ima mokrih pelena i koliko puta je jelo u toku dana.
Nisam imala aplikaciju, ali ne vidim zasto je zene ne bi koristile, pa cak i lekari i savetnice za dojenje predlazu vodjenje dnevnika podoja (kada, koliko dugo je trajao podoj, na kojoj dojci je zavrsen) a eto, neko se u moderno vreme setio i za ovu modernu metodu. Doticna majka je dojila dete, mazila ga pritom i ostvarivala vezu sa njim, zar to nije najbitnije u svemu ovome?
Nijesam ni procitala tekst do kraja. Jer sam se ja razbijesnila. Ovako: ne koristim aplikaciju,ali ne vidim zbog cega bi bilo lose da krenem da je koristim ..smatram da sam ostvarila lijepu vezu sa bebom ,uzivam u svakom dojenju..ali DA,cesto zaboravim sa koje dojke je beba prethodno sisala.. ne smatram da sam zbog toga gora majka od one koja to zapamti a ne koristi aplikaciju. Izmedju podoja imam milion poslova koje moram obaviti,pa se i jedno takvo zaboravljanje omakne. Ako je to grijeh.. neka budem gresna.