Špijuniranje deteta – danas skoro uobičajena aktivnost

Stalni nadzor ne može da se opravdava merom zaštite bezbednosti. To izaziva anksioznost kod školaraca ili adolescenata, ličnost se ne razvija slobodno

Ono što je nekada bilo špijuniranje, zahvaljujući modernim tehnologijama, pametnim telefonima, trendu umrežavanja, danas je skoro uobičajena aktivnost za mnoge. Prate roditelji decu, partneri jedni druge, ali i sama deca često međusobno razmenjuju lokacije i koordinate.

Ipak, nemojte se zavaravati da će vam aplikacije, prečice, mape ili programi koji omogućavaju da na plavim ekranima saznate gde je vaše dete omogućiti i da na pravi način izgraditi dečje samopouzdanje. Razlog za to, po objašnjenju dr Meta Bišopa, bračnog i porodičnog terapeuta, leži u činjenici da se zdravo samopoštovanje gradi u privatnosti, a ne pod nadzorom. Drugim rečima: „ja” se ne može slobodno razvijati kada se nečiji svaki pokret prati.

- Advertisement -

Proveravamo telefon svakih 5 minuta – da li ova navika prerasta u zavisnost?


„Današnji tinejdžeri žive u potpuno drugom svetu od njihovih roditelja. U tom svetu svaka ocena, lokacija, izbor, čak i delić njihovog lica mogu odmah biti poznati i snimljeni. I ne samo to, vršnjaci, poznanici, roditelji taj snimak mogu istog časa deliti u javnosti. Davno je prošlo vreme kada roditelj nije imao uvid gde mu se nalazi dete i šta radi. Sada su tu mobilni telefoni. Saznanje deteta da je pod nadzorom nosi posledice, između ostalih to je i masovno povećanje socijalne anksioznosti među mladima”, upozorava dr Bišop u autorskom prilogu za list „Psihology Today”.

Psihološki pritisak

Nedavna studija o anksioznosti otkrila je da ljudi koji samo veruju da su posmatrani doživljavaju veći psihološki pritisak i menjaju svoje ponašanje: mnogo više su uzdržani i oprezni. Studija ovo opisuje kao povratnu spregu: svest da su pod nadzorom pojačava nelagodnost, što zauzvrat proizvodi samoregulaciju: sudimo sebi pred imaginarnom publikom.

Psiholozi i istraživači odavno znaju da posmatranje menja ponašanje. Hotornov efekat je termin koji opisuje sklonost radnika da poboljšaju performanse kada znaju da ih posmatraju.

Foto: canva

„U malim dozama, postoje neke koristi od ovog efekta. Međutim, stepen do kog je posmatranje eksplodiralo, ono što je nekada bio društveni podsticaj da se ponašaju prikladno pretvorilo se u snažan pritisak da se postignu rezultati i da se izgleda savršeno. Ako bih uperio prstom u jedan savremeni fenomen koji više od svega drugog podstiče socijalnu anksioznost i probleme mentalnog zdravlja među mladima, to je ovo stalno posmatranje i njegov uticaj na psihu u razvoju”, upozorava Bišop.

Istraživač Džonatan Hajdt, suosnivač neprofitne organizacije „Let Grow”, koja vodi misiju za nezavisnost dece i pomaže roditeljima da se snađu u digitalnom dobu, podseća koliko je važno da se roditelji u jednom trenutku povuku kako bi njihova deca mogla da napreduju.

- Advertisement -

Istraživači navode da su petogodišnjaci ozbiljno navučeni na štetne digitalne sadržaje


U svojoj knjizi „Free Range Kids”, Lenor Skenazi, napisala je: „Ne sećate se vremena kada vam je tata držao volan bicikla. Sećate se dana kada vas je pustio.”

Proveravajte povremeno, a ne stalno

Zato je njen savet roditeljima da učine sve što je u njihovoj moći kako bi smanjili stalni nadzor nad svojom decom: „Dozvolite svom tinejdžeru da istražuje, preuzima rizike i otkriva ko je, oslobođen brige da ga neko posmatra. I dalje možete biti dobar roditelj tako što ćete periodično proveravati njihove ocene, ne morate da pratite gde se nalaze, već umesto toga dozvolite da odnos izgradi poverenje tako što ćete prestati da pratite njihovu lokaciju”.

Digitalni dnevnik ocena i „Snep mapa”

Praćenje danas postoji na nekoliko nivoa, ali razliku pravi činjenica ko i kako nekoga zasleđuje: da li su to vršnjaci i drugari ili roditelji i nastavnici.

U svakodnevnom životu tinejdžeri se međusobno nadgledaju do te mere da snepčetova funkcija može izgledati kao drakonska tehnika „Snep mapa” omogućava prijateljima da prate nečiju lokaciju u realnom vremenu.

- Advertisement -

Kada je u pitanju odnos roditelj-dete, jednu od „revolucija” u praćenju doneo je digitalni dnevnik ocena. Roditelji više ne čekaju izveštaje, dobijaju trenutna obaveštenja. Tu su i šerovane „Gugl lokacije”, preko kojih takođe možete znati gde vam je dete u datom momentu.

Izvor: magazin.politika.rs

spot_img

Najnovije

Tinejdžeri: Kad bunt nije bunt, već umor

Tinejdžer koji se ceo dan kontroliše u školi, u društvu i na mrežama, kod kuće često „pukne“. Ne zato što ne poštuje roditelje, već zato što više nema snage da glumi da je dobro.

Angažovanje očeva ima presudan uticaj na razvoj detetovog samopoštovanja

Deca sa ocem koji je ulagao u njih i provodio vreme s njima imaju više šansi da steknu emocionalnu sigurnost. To im daje samopouzdanje da istražuju i izlaze iz sigurnosti poznatog okruženja.

Devetogodišnjak oborio svetski rekord u rešavanju Rubikove kocke

Devetogodišnji Poljak Teodor Zajder postavio je novi svetski rekord u rešavanju Rubikove kocke, savladavši ovu poznatu mozgalicu za samo 2,76 sekundi.

Kako da prestanem da vičem na decu (i šta da radim umesto toga)

Dobra vest? Vikanje nije navika koja se ne može promeniti.

„Samo da bude srećno“ – kako pritisak na sreću stvara anksioznost

U svetu u kom se stalno govori o pozitivnom razmišljanju, motivaciji i „lepšoj strani života“, roditeljstvo lako sklizne u zamku toksičnog optimizma – ideje da su negativne emocije nešto što treba brzo popraviti, potisnuti ili preskočiti.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img