Ono što je nekada bilo špijuniranje, zahvaljujući modernim tehnologijama, pametnim telefonima, trendu umrežavanja, danas je skoro uobičajena aktivnost za mnoge. Prate roditelji decu, partneri jedni druge, ali i sama deca često međusobno razmenjuju lokacije i koordinate.
Ipak, nemojte se zavaravati da će vam aplikacije, prečice, mape ili programi koji omogućavaju da na plavim ekranima saznate gde je vaše dete omogućiti i da na pravi način izgraditi dečje samopouzdanje. Razlog za to, po objašnjenju dr Meta Bišopa, bračnog i porodičnog terapeuta, leži u činjenici da se zdravo samopoštovanje gradi u privatnosti, a ne pod nadzorom. Drugim rečima: „ja” se ne može slobodno razvijati kada se nečiji svaki pokret prati.
Proveravamo telefon svakih 5 minuta – da li ova navika prerasta u zavisnost?
„Današnji tinejdžeri žive u potpuno drugom svetu od njihovih roditelja. U tom svetu svaka ocena, lokacija, izbor, čak i delić njihovog lica mogu odmah biti poznati i snimljeni. I ne samo to, vršnjaci, poznanici, roditelji taj snimak mogu istog časa deliti u javnosti. Davno je prošlo vreme kada roditelj nije imao uvid gde mu se nalazi dete i šta radi. Sada su tu mobilni telefoni. Saznanje deteta da je pod nadzorom nosi posledice, između ostalih to je i masovno povećanje socijalne anksioznosti među mladima”, upozorava dr Bišop u autorskom prilogu za list „Psihology Today”.
Psihološki pritisak
Nedavna studija o anksioznosti otkrila je da ljudi koji samo veruju da su posmatrani doživljavaju veći psihološki pritisak i menjaju svoje ponašanje: mnogo više su uzdržani i oprezni. Studija ovo opisuje kao povratnu spregu: svest da su pod nadzorom pojačava nelagodnost, što zauzvrat proizvodi samoregulaciju: sudimo sebi pred imaginarnom publikom.
Psiholozi i istraživači odavno znaju da posmatranje menja ponašanje. Hotornov efekat je termin koji opisuje sklonost radnika da poboljšaju performanse kada znaju da ih posmatraju.

„U malim dozama, postoje neke koristi od ovog efekta. Međutim, stepen do kog je posmatranje eksplodiralo, ono što je nekada bio društveni podsticaj da se ponašaju prikladno pretvorilo se u snažan pritisak da se postignu rezultati i da se izgleda savršeno. Ako bih uperio prstom u jedan savremeni fenomen koji više od svega drugog podstiče socijalnu anksioznost i probleme mentalnog zdravlja među mladima, to je ovo stalno posmatranje i njegov uticaj na psihu u razvoju”, upozorava Bišop.
Istraživač Džonatan Hajdt, suosnivač neprofitne organizacije „Let Grow”, koja vodi misiju za nezavisnost dece i pomaže roditeljima da se snađu u digitalnom dobu, podseća koliko je važno da se roditelji u jednom trenutku povuku kako bi njihova deca mogla da napreduju.
Istraživači navode da su petogodišnjaci ozbiljno navučeni na štetne digitalne sadržaje
U svojoj knjizi „Free Range Kids”, Lenor Skenazi, napisala je: „Ne sećate se vremena kada vam je tata držao volan bicikla. Sećate se dana kada vas je pustio.”
Proveravajte povremeno, a ne stalno
Zato je njen savet roditeljima da učine sve što je u njihovoj moći kako bi smanjili stalni nadzor nad svojom decom: „Dozvolite svom tinejdžeru da istražuje, preuzima rizike i otkriva ko je, oslobođen brige da ga neko posmatra. I dalje možete biti dobar roditelj tako što ćete periodično proveravati njihove ocene, ne morate da pratite gde se nalaze, već umesto toga dozvolite da odnos izgradi poverenje tako što ćete prestati da pratite njihovu lokaciju”.
Digitalni dnevnik ocena i „Snep mapa”
Praćenje danas postoji na nekoliko nivoa, ali razliku pravi činjenica ko i kako nekoga zasleđuje: da li su to vršnjaci i drugari ili roditelji i nastavnici.
U svakodnevnom životu tinejdžeri se međusobno nadgledaju do te mere da snepčetova funkcija može izgledati kao drakonska tehnika „Snep mapa” omogućava prijateljima da prate nečiju lokaciju u realnom vremenu.
Kada je u pitanju odnos roditelj-dete, jednu od „revolucija” u praćenju doneo je digitalni dnevnik ocena. Roditelji više ne čekaju izveštaje, dobijaju trenutna obaveštenja. Tu su i šerovane „Gugl lokacije”, preko kojih takođe možete znati gde vam je dete u datom momentu.
Izvor: magazin.politika.rs

