Osnovni razlog zašto su privlačni deci, jeste pre svega to što inkorporiraju aspekte njihovog života u svoju igru, i na taj način ispunjavaju i zadovoljavaju važne psihološke i socijalne potrebe.
Deca vole da nose maske, da imitiraju superheroje i bore se protiv zlikovaca koristeći imaginarne supermoći. Igranje uloga im pomaže u razvoju kreativnosti i imaginacije, što podrazumeva i kognitivni razvoj. I Pijaže je tvrdio da je igra imitacije značajna jer da bi deca nešto razumela, najčešće moraju sama da dođu do toga. Svi želimo nečim da doprinesemo svetu, a deca često ne razumeju na koji način takav uticaj imaju recimo lekari, naučnici, advokati, jer su im takvi koncepti nejasni. Sa druge strane, superheroj koji može da pridrži celu zgradu i na taj način spasi stotine i stotine ljudi- e, to je već nešto što se lakše kapira!
Tako priče o superherojima imaju edukativnu funkciju za dečji moralni razvoj. Jer superheroj postavlja potrebe drugih ispred svojih, posvećen je borbi protiv nepravde, tu je da služi i štiti. Hrabar je i ponaša se u skladu sa moralnim kodom. Samopouzdan i uvek spreman da se suoči sa preprekama i neprijateljima, dok se u isto vreme emocionalno ograđuje od užasavajućih događaja kojima je okružen. Čak i korišćenje nasilja možemo da opravdamo time što ga koristi samo kako bi sprečio druge da nanose zlo. Klasična priča o borbi dobra i zla, u kojoj dobro na kraju pobeđuje, a koja deci pomaže da istraže moralne vrednosti i dileme, i da ustanove šta je dobro a šta loše.
Ovakva igra je ujedno i jedino mesto gde dete ima potpunu kontrolu- u mašti može da bude šta god poželi, može da istraži svoju moć, da razvija svoj identet- kako samostalno tako i u grupi. Deca su osetljiva i nemoćna, tako da im imitacija superheroja na neki način uliva zdravo samopouzdanje. Daje im osećaj zaštićenosti i moći u svetu kojim dominiraju odrasli. Sa druge strane, igrom mogu da izraze i svoje strahove, anksioznosti, frustracije. Mogu da izraze bes i agresiju, ali povratno i da shvate ove emocije, koje bi im inače mogle delovati zastrašujuće. Razumevanjem emocija i vežbanjem njihovog izražavanja uče i kako da ih regulišu.
Od superheroja uče i da svi imamo snage i slabosti. I pored očigledne Hulkove snage, na primer, on mora da nauči da kontroliše svoj bes. Igranjem heroja i njihovih neprijatelja, lakše razumeju obe perspektive, tako da razvijaju i empatiju.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
Nema komentara.