spot_img
spot_img

Deci nije mesto u svetu influensinga – ali šta je sa decom koja roditeljskom nepažnjom ili, čak, roditeljskom željom i namerom upadnu na to polje?

Viralni sadržaji – iz dana u dan broj pratilaca raste, a sa njim i broj klipova, sponzorisanih objava u kojima su glavni akteri deca koja pred milionskim auditorijumom rade ono što im kažu reditelji – niko drugi do njihovi roditelji

Razvoj tehnologije, sveprisutnost interneta i popularizacija društvenih mreža promenile su umnogome svakodnevni način funkcionisanja, ali i poimanja i kreiranja društvene stvarnosti.

Krajem prošle godine broj korisnika interneta na globalnom nivou dostigao je šest milijardi (podaci Međunarodne telekomunikacijske unije), a oko pet milijardi ljudi (izveštaj „We are social“ za 2024. godinu) koristi društvene mreže.

- Advertisement -

Kontakti sa osobama koje su fizički udaljene, poslovne prilike, kupovina, ponude – obično se pominju kao glavni motivi posete mrežama.

Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Ipak, ono što se retko eksplicitno navodi, a što po reakcijama na određene sadržaje evidentno drži pažnju, je prilika za gledanje kroz ključaonicu.

Sa jedne strane tu su osobe kojima prija interesovanje javnosti i ne libe se da iznesu svoj život na tacni kako bi se ta zainteresovanost održavala ili rasla. To neretko prati i materijalna korist koja dolazi, ne samo kroz direktnu zaradu koja zavisi od broja pregleda, nego i kroz sponzorisane objave, poklone itd. Naše podneblje nije izuzetak u ovoj savremenoj industriji koja ne zahteva formalno zaposlenje i radno vreme, a uz popularnost donosi i materijalne benefite.


Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja: Stajati iza deteta ne znači opravdavati sve postupke


Sa druge strane, broj pratilaca i pratiteljki profila sa pomenutim sadržajem svedoči o izuzetno velikom broju ljudi koji vole zaviriti u tuđi život, pa i komentarisati ga bez ustezanja i često nebiranim rečima. Osećaj zadrške, koji je obično prisutan pri kontaktu „oči u oči“, ovde nestaje skrivajući se, uglavnom, iza anonimnosti koju omogućavaju društvene mreže. U takvom virtuelnom ambijentu komunikacija često ne sadrži elementarnu dozu kuture i pristojnosti, pa su prisutni i slučajevi verbalnog nasilja. Odrasli pojedinci koji se tome izlažu svesno biraju ugrožavanje privatnosti i ličnog mira zarad određene koristi.

Međutim, šta je sa decom koja roditeljskom nepažnjom ili, čak, roditeljskom željom i namerom upadnu na to polje na kojem vrebaju nevidljive opasnosti?

Nekada, nedovoljnom uključenošću ili preteranom popustljivošću, roditelji nesvesno olakšaju detetov put ka izborima koje ni sami ne smatraju valjanim. Tako možemo naići na profile dece i ispod 10 godina starosti sa sadržajima ispunjenim oponašanjem njihovih uzora iz sveta influensinga.

Ipak, neretko svedočimo i postojanju profila sa desetinama i stotinama hiljada pratilaca na kojima odrasle osobe kreiraju sadržaj i drže pažnju kroz kontinuirano uključivanje svoje dece.

- Advertisement -

Koliko je to ispravno? U nameri da se odgovori na ovo pitanje fokus se mora držati na aspektu etike i bezbednosti.

 

Прикажи ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Detinjarije (@detinjarije)

Roditelji su, i pred zakonom, odgovorni za dete do 18. godine njegovog ili njenog života. To podrazumeva brigu o detetu, obezbeđivanje uslova za normalan život, ali i vaspitanje i prenošenje moralnih kodeksa. Pritom, svako ophođenje koje bi moglo imati štetne posledice ne spada u podrazumevani deo roditeljskih prava, ni zakonski ni moralno.

Opasnosti od prikazivanja dece na internetu su brojne – izloženost predatorima, cyberbullying (digitalno nasilje)… S obzirom na to, roditelji bi trebalo da ih štite od ovakvih izazova, ne da ih izlažu istim.

Pored ovoga, javlja se i legitimno pitanje – da li će ovaj vid predstavljanja biti prihvatljiv deci kada odrastu?

Deca u bliskim ljudima vide modele koje oponašaju. Percepcija društvenih zbivanja dominantno je oblikovana predstavom dobijenom od strane roditelja. Međutim, sa periodom adolescencije dolazi do razvoja kritičkog pogleda na dešavanja i odnose, te sazrevanja vlastite svesti i percepcije stvarnosti.  Iz tog razloga, današnje dete kada odraste, suočavanje sa činjenicom da je učestvovalo u predstavi za stotine hiljada ljudi bez jasne ideje o tome, moglo bi doživeti kao svojevrsnu manipulaciju od strane roditelja. Navedeno može izazvati i osećaj nezadovoljstva, stid, a sve zbog odluka koje su nametnute i zbog uskraćenog prava na izbor.

- Advertisement -

Roditeljska obaveza je zaštita dece, osposobljavanje za kvalitetan život u društvenoj zajednici i stvaranje preduslova za razvoj zadovoljne ličnosti. Upravo zato, pri donošenju odluka koje se direktno tiču dece, njihov interes morao bi biti iznad potrebe za pažnjom, popularnošću ili materijalnom koristi.

Autorka: Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

spot_img
spot_img

Najnovije

„Radi mi to namerno.“ Šta ne vidimo kada ponašanje deteta pretvorimo u karakter

Dete nije problem, iako njegovo ponašanje ponekad jeste. Kako postaviti granicu, razumeti šta se događa i pomoći detetu da postupi drugačije — bez etiketa i bez odustajanja od odgovornosti.

Školska kupovina bez greške: šta zaista treba prvaku?

Polazak u prvi razred sa sobom donosi mnogo uzbuđenja – ali i jedan veliki roditeljski zadatak: nabavku školskog pribora.

Deset godina osnaživanja mladih u riziku za samostalan život kroz Centar „Jaki mladi“

Povodom Međunarodnog dana mladih, 12. avgusta, SOS Dečija sela Srbija podsećaju na važnost sistemske podrške mladim ljudima koji se suočavaju sa životnim izazovima, ističući da su osamostaljivanje, obrazovanje i pristup tržištu rada ključni preduslovi za njihovu punu društvenu uključenost.

Kada tinejdžer napravi „glup izbor“ to znači da njegov mozak radi baš kako treba

Ako mlada osoba veruje da će sistem obezbediti pravedan ishod, njena snažna potreba za osvetom slabi, što daje više prostora prefrontalnom korteksu da preuzme kontrolu.

Znanje i vaspitanje izdvajaju iz mase, trendovi i brendovi utapaju u nju

Deca od roditelja i staratelja dobijaju temelje koji se kroz kasniji proces socijalizacije nadograđuju. Ne možemo, kao podrazumevano, očekivati od njih da u ranoj životnoj dobi pokažu nešto što im nismo pružili kao primer. Piše Marija Bulajić Škuletić, sociološkinja

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img