”Svrha vaspitanja” daje razlog i roditeljima i deci da se fokusiraju na ono zaista vredno fokusa, a to je njihov zajednički život, sada i ovde.

PROTIV
”Svrha vaspitanja” ima dva osnovne slabosti. Prva je da Harris meša problem socijalizacije i problem razvoja ličnosti. Mnogi od argumenata koje ona navodi objašnjavaju zašto su deca međusobno slična, a različita od odraslih, a ne zašto se deca međusobno razlikuju. Harris je i sama priznala ovaj problem u svojoj sledećoj knjizi (”No Two Alike”, W.W. Norton, 2006).
Drugi je njeno razumevanje ličnosti kao skupa fiksnih crta, koje je posledica takvog pristupa ličnosti u bihejvioralnoj genetici, a koje je u suštini nekompatibilno sa njenim uverenjem u fleksibilnost ljudskog ponašanja u različitim kontekstima. Da bi adekvatno razvila svoju teoriju razvoja ličnosti, Harris bi zapravo morala da razvije novu teoriju ličnosti. I kada bi to uspela, međutim, više ne bi mogla da koristi podatke bihejvioralne genetike na kojim, s druge strane, počiva njena teza o neefikasnosti vaspitanja.
Koja karakterna crta je važnija za uspeh od IQ-a?
SVE U SVEMU
”Svrha vaspitanja” nije ni empirijski najrigoroznija ni teorijski najbolje osmišljena, ali je zato najsmelija i najoriginalnija knjiga psihologije koja se pojavila u poslednjih par decenija. U svetu u kojem ljudi u dubokoj starosti rasipaju ogromnu energiju na analize navodnih posledica ”trauma” iz prošlosti, ”Svrha vaspitanja” daje razlog i roditeljima i deci da se fokusiraju na ono zaista vredno fokusa, a to je njihov zajednički život, sada i ovde. Odnos roditelja i dece je jedinstven i neponovljiv u životima obe strane.
Taj odnos može samo da dobije na izuzetnosti kada napustimo apsurdnu a ukorenjenu tezu da on služi kao model za sve naše druge odnose. Mnogi komentatori ”Svrhe vaspitanja” su bili razočarani idejom da nisu u stanju da po želji mese ličnosti svoje dece, pa su čak iz toga izvlačili zaključak da je nebitno kako se prema deci odnose. Nikome, međutim, ne pada na pamet da iz činjenice da nismo u stanju da oblikujemo ličnosti svojih prijatelja, muževa, šefova i frizera, sledi da možemo da im radimo šta hoćemo.
SVRHA VASPITANJA
Uprkos ogromnom interesovanju, ili možda baš zbog njega, većina objavljenih psiholoških knjiga, pa u skladu sa tim i većina onih koji su prevedene ili napisane na srpskom, su prilično loše. Eventualni prevod “Svrhe vaspitanja” bi veoma unapredio kvalitet psiholoških ideja koje su srpskim čitaocima na raspolaganju.
Izvor: B92, 28.02.2007
Dokaza za to jednostavno nema
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
4 stvari koje ne smete da dozvolite odrasloj deci – postavite lične granice u vašem odnosu!
U porodičnim odnosima su važni ljubav, razumevanje, podrška i oproštaj. Ipak, i u ovako snažnim odnosima moraju postojati granice koje se ne smeju prelaziti. Ponekad se bliskim ljudima čini da je naša...
Duplo više vremena za čitanje nego za igrice: 5 pravila kojih se Ilon Mask pridržava u vaspitavanju dece
Kada je pre dve godine svom detetu dao ime X Æ A-Xii, ceo svet je samo o tome pričao, a nedavno je javnost iznenadila vest da je Ilon prošle godine...
Moje dete kao da čeka da viknem da bi me poslušalo. Zašto je to tako?
“Mila, hajde skloni te makaze sa stola.” “Aha, evo…” Pet minuta kasnije. “Makaze, rekla sam ti.” “Evoooo…” Deset minuta kasnije: “Jesam li ti već rekla da skloniš te makaze!? Koliko...
Kako zaista izgleda podizati dete s kašnjenjem u govoru
Čekali smo i čekali sigurni da će uskoro progovoriti. Dani su prešli u nedelje, nedelje u mesece, a deca oko nas su počela da brbljaju dok naše nije. Deca oko...
Nema komentara.