“Na putu koji stalno vijuga, ređa je sreća, češća je tuga, al’ dok prelaze brda i čuke, mama i tata drže se za ruke.” Vlada Stojiljković
Mama i tata drže se za ruke
Vlada Stojiljković
Na putu koji stalno vijuga,
ređa je sreća, češća je tuga
Ali dok muče svoje muke
mama i tata drže se za ruke.
Na putu koji stalno krivuda,
teško se hoda, džombe su svuda
al’ dok prelaze brda i čuke
mama i tata drže se za ruke
Na putu puno gliba i blata
maminu ruku ne pušta tata
na putu punom zamki i jama
tatinu ruku ne pušta mama.
Na putu koji stalno vijuga,
ređa je sreća, češća je tuga
al’ dok prelaze brda i čuke
mama i tata drže se za ruke.
“Sa mnom ima neka greška”, Vlada Stojiljković
Najbolje od srpskog klasika književnosti za decu
Laguna, 2015.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: PORODICA
Da mogu ponovo živeti, da dobijem drugu priliku – pravila bih više greški
„Da mogu ponovo živeti, pravila bih više greški. Više ne bih pokušavala biti savršena, bila bih opuštenija, popustljivija. Bila bih mnogo hrabrija nego ikada ranije na svom putovanju. Zapravo, jako...
Bojana Nešić: Zamišljam jednu mamu koja skuplja svu snagu ovog sveta kako bi mogla da drži jednu ruku
Bojana Nešić je upravo o takvom jednom slučaju pisala je i na svom Facebook profilu: "'Pre par meseci imala je epi napad po prvi put u životu,' rekla je. Videla...
Dario Rosi: Detinjstvo međ’ babama na potezu Kalenić pijaca – Novo groblje – kafenisanje po komšiluku
Dario Rosi, predsednik Udruženja “Autizam – pravo na život”, priča upravo o tom ranom detinjstvu, kao i o tome zašto je i kako izbegao vrtić, ko ga je odgajao... i...
Vi ste tu, u školi, da NAHRANITE SVOJ UM, a ne da se ne stidite pred porodicom
„U prvoj sedmici škole mi, učenici 1-B odjeljenja, dobili smo obavještenje da će nas posjetiti fotograf. Sjećam se da nas je slikao sa podignutom rukom. - Sada podignite dva prsta...
Nema komentara.