Kako dete odrasta nemoćni roditelj počinje da shvata da postoji vaspitni problem koji raste zajedno sa detetom i razvojem njegove ličnosti. Sve to dovodi do još većeg osećanja krivice i stalnog pitanja: „Gde sam pogrešio?”, „Gde sam pogrešila?”
Primalni konflikt nije spor dve ravnopravne strane. Pretpostavka je da malo dete mnogo toga ne zna i ne razume, tako da njegove želje često vode ka nečemu što je štetno, opasno i neprimereno. Pretpostavka je i da je roditelj odrasla osoba, koja zna i razume, racionalno razmišlja, voli dete i koja donosi odluke koje su najbolje za dete. Iz toga sledi da roditelj treba da upravlja detetom, a ne da dete upravlja roditeljem. Zato se u konfliktnim situacijama pojavljuje hijerarhija u odnosu roditelja i deteta. Roditelj je taj koji povremeno, prema svojoj proceni, zahteva od deteta da svoju volju podredi roditeljskoj volji.
Roditeljska moć je sposobnost roditelja da utiče na dete da se ponaša onako kako roditelj smatra da treba, bilo da ono odustane od nekih ponašanja koja su mu prijatna i zabavna, bilo da počne da radi nešto korisno što mu je neprijatno.
Roditelj za koga je tipično da dozvoljava da dete upravlja njime, koji svoju volju podređuje detetovoj, jeste „nemoćni roditelj”. Nemoćan je jer u konfliktnim situacijama popušta detetu. Ili zato što se plaši da dete više neće da ga voli ako on istraje u svom zahtevu, ili iz straha da će istrajavanje da traumatizuje dete koje bi moglo da pomisli da ga roditelj odbacuje. Umesto da je kao roditelj siguran u pedagošku ispravnost svojih zahteva, muče ga osećanja krivice, straha i sažaljenja. Kako dete odrasta nemoćni roditelj počinje da shvata da postoji vaspitni problem koji raste zajedno sa detetom i razvojem njegove ličnosti. Sve to dovodi do još većeg osećanja krivice i stalnog pitanja: „Gde sam pogrešio?”, „Gde sam pogrešila?”
Da bi nemoćni roditelj ponovo stekao moć, treba da prestane da gleda u detetova osećanja i da počne da gleda u svoj cilj. Nekada mu je potreban razgovor sa stručnjakom da bi promenio uverenja o vaspitanju zbog kojih popušta detetu. Nekada je potrebna porodična terapija. A najvažnije je da mladi roditelji saznaju za negativne posledice nemoći i popuštanja.
Odlomak iz knjige “Psihologike svakodnevnog života” dr Zorana Milivojevića, Psihopolis, 2014.
Na jednom mestu sabrano je 156 tekstova iz subotnje Politike objavljivanih od septembra 2011. do septembra ove godine. Baveći se različitim aktuelnim pitanjima i važnim životnim temama s kojima se svakodnevno susrećemo autor je pisao prave male „psihoterapeutske tekstove” koji nam mogu pomoći da bolje razumemo sebe, druge i društvene pojave. Kompleksne psihološke fenomene jasno i precizno približava čitaocima doprinoseći kolektivnoj emocionalnoj pismenosti. Ranije objavljivane kolumne, od marta 2009. do septembra 2011. štampane su u knjizi Uloviti ljubav (2011).
PSIHOLOGIKE POMAŽU DA BOLJE RAZUMEMO SEBE I DRUGE
Tekstovi koji dokazuju da psihoterapeuti veruju da je svako ljudsko ponašanje logično.
Mogu li kratki »psihologični« tekstovi u medijima doprineti kolektivnoj psihološkoj ili emocionalnoj pismenosti?
Šta ima u tekstovima zbog kojih na Fejsbuku autora prati osamdeset hiljada ljudi?
U svojim knjigama Milivojević odlično obrađuje veoma važne životne teme s kojima se ljudi svakodnevno sreću.
Akademik dr Vladeta Jerotić, psihijatar i psihoterapeut
ŠTO SU LJUDI KOMPLEKSNIJI TO JE VAŽNIJE BITI PSIHOLOŠKI PISMEN
Milivojević je stručnjak sa izvanrednim talentom da kompleksne psihološke fenomene veoma jasno i tačno približi čitaocu.
Dr Ivan Nastović, psiholog i psihoterapeut
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Ti si blistava zvezda, ali ponašanje ti je nepovoljno
Sa ciljem da se prepozna i na što bolji način razreši situacija u kojoj je, kako kaže autorka, razgovor besmislen, Štefani Štal savetuje sledeće: Nažalost, ima situacija u kojima ni...
VERBATORIA NOVI SAD – mesto gde upoznajemo sebe, otkrivamo urođene talente i postajemo krojači svoje sreće!
Svaka donešena odluka je deo životnog iskustva. Lepog ili manje lepog, ali svakako korisnog. Ono što više izaziva nelagodu jeste neizvesnost pre nego što saznaš da li je odabir bio...
Jelena Holcer: Rečenica koju najčešće izgovaram…
Kada mi se tinejdžeri koje poznajem od ranije javljaju zbog nekog svog novog razloga, primetila sam da je rečenica koju najčešće izgovaram: - Hajde da razgovaramo. Ponekad su njihovi novi...
Znaci da treba da ignorisemo decija losa osecanja. Najbolje da postanu bezosecajna ili da losa osecanja potiskuju u sebe a ispoljavaju samo lepa, poslusnicka! Po autoru nije ni dobro da deca ispoljavaju ni srecu jer je po njegovom sreca deteta odraz nediscipline!! Najbolje da budu poslusnici bez komentara i kritickog misljenja i radoznalosti!
Dan, glup si ko noć …
Sam citat:
”Da bi nemoćni roditelj ponovo stekao moć, treba da prestane da gleda u detetova osećanja i da počne da gleda u svoj cilj. ”. kako mozemo da zanemarimodecija osecanja. to znaci da ne nemamo komunikaciju i da ne razgovaramo sa decom. kako takva deca mogu da imaju emoatiju! a cilj moze da buid kao i brke 30-godina u nemackoj!!
Pogledajte za decu koja se ne uklapaju uprofesorov sablon:
http://www.b92.net/zdravlje/vesti.php?yyyy=2014&mm=11&nav_id=920756
U skoli maltretiran od nastavnika, sada uspesan preduzetnik. One koje zna da su bili miljenici sada prodaju na buvljaku!
Zar treba da se, po autoru, vratimo na ovo:
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/509546/TORTURA-Otac-nam–je-zivote-pretvorio–u-pakao
i branimo tradicionalne vrednosti a ne da nam se drzava mesa u porodicu!!
Neki ovde nisu razumeli tekst. Ne treba zanemarivati decja osecanja. Ima nacina detetu objasniti i smiriti ga ako treba, ali deca znaju da manipulisu roditeljima. Svaki put kad nije po njihovom krenu da prave tuzne face i da placu i bas je to situacija u kojoj se jasno vidi da li je roditelj mocan ili nemocan. Mocan roditelj zna da umiri dete i objasni mu, koliko je moguce, zasto ne moze, npr. da se igra udzbenikom iz matematike svoje starije sestre. Neophodno je ne dopustiti detetu da istera svoje, inace… Pa znamo koji je naziv za ljude koji ne postuju tudje stvari i osecanja. Bolje je da dete bude tuzno neko vreme nego da izraste u siledziju. Uostalom, poznajete li nekoga ko je stalno, neprestano srecan? Ni vase dete nece biti, pa ga zato pripremite za zivot, umesto da puzite pred njim. To ne treba da radi niko, a pogotovo ne roditelji.