Decu ne treba preučiti i staviti ih u zatvorene sisteme. Deci treba dozvoliti da sama otkrivaju, da istražuju. Treba se radovati dečjem uspehu, ali ne preterano. Dete treba poštovati i znati da je dete.
Vrste učenja
„Ima mnogo misli koje su tu uvek, a opet su odjednom nove.“ (Dostojevski)
Postoje različiti vidovi učenja. Jedan je učenje imitacijom, a drugi putem pokušaja i pogrešaka. Imitacijom koja je gotovo nesvestan proces, dete nauči ponekad kroz facijalne ekspresije svojih roditelja. Pokušaj i pogreške je učenje kada dete shvati da nešto što je uradilo nije dalo željeni rezultat pa pokuša ponovo malo drugačije sve dok ne dobije željeni ishod. Učenje uviđanjem je viši oblik učenja. Kao kada dete nauči da otvori-zatvori slavinu, gleda i oprobava. Kada pođe u školu dete najčešće uči putem uvida. Kada iz ponuđenih stvari prepozna i napravi uvid.
Aha doživljaj je stanje koje decu veoma raduje. Učenje uviđanjem je i ponašanje koje se kažnjava ili nagrađuje.
Svako dete reaguje na različite načine. Zavisi od toga koliko je pripremljeno, kakav je stav roditelja i kakvi su afiniteti dece, da li su motorična ili verbalna.
Postoji nešto što se zove najbolje vreme za učenje određenih sposobnosti. Sa sedam godina je najveći broj dece spremno da nauči da čita i piše. Ako se ovaj momenat propusti dete će kasnije teže savladavati te veštine.
Za decu se kaže da su perceptivno otvorena i vrlo radoznala. Za njih je sve učenje, dok roditelji smatraju da se učenje dešava samo u školi i oko škole. Dete voli da stiče ona iskustva i znanja koja može neposredno da koristi. Spontano uči igre i rad na računaru, upravlja foto aparatom i mobilnim telefonom.
Nagrada i kazna
Decu treba motivisati, nagrađivati i kažnjavati. Ukoliko je pritisak i kažnjavanje neprimereno, deca stvaraju otpor u odnosu na učenje. Ako deca ne budu pritisnuta da uče oni to doživljavaju kao nebrigu, da su zapostavljena. Deca vole da im se postavljaju granice.
Svi roditelji žele da im deca budu najbolja i da brzo uče, ali neka deca uče brže a neka sporije. Pred decu ne treba stavljati ni preterane ali ni premale zahteve. Uvek ih treba podsticati da urade malo više nego što pokazuju da mogu. Deci preterana ambicija roditelja ka uspehu može da nanese štetu i da ih zauvek demotiviše da u bilo čemu uspevaju. Odnos deteta prema učenju zavisi od roditelja i od učitelja. Naši školski programi su preteški za savladavanje. Roditelji rade domaće zadatke, ne sa decom, već deci. Učitelji nisu kreativni i nemaju dovoljno strpljenja. Najčešće se insistira na memorijskom znanju. Kaže se da su naše škole dosadne i preteške za decu.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
U trogodišnjim srednjim školama i do 95 odsto funkcionalno nepismenih đaka: Alarmantni podaci PISA istraživanja
Učenici trogodišnjih srednjih stručnih škola pokazuju značajno lošije rezultate na PISA testiranju od vršnjaka koji pohađaju gimnazije, pokazuje analiza u upravo objavljenom nacionalnom izveštaju PISA 2022 istraživanja. Alarmantan podatak iz...
Počela prijava za prijemni ispit za specijalizovana odeljenja srednje škole
Počela prijava za prijemni ispit za upis u specijalizovana odeljenja gimnazija, kao i za umetničke srednje škole počela je 15. aprila i trajaće do 22. aprila 2024. godine, do 16 časova....
Najbolji nastavnici znaju – kako da učionice ne budu “smorionice”
Najbolji nastavnici na svetu znaju kako učenje može biti srećno. Učiteljica Željana Radojičić Lukić poručuje da su "učionice postale smorionice" i da moramo da zakotrljamo ozbiljnu obrazovnu reformu koja će...
Istoričarka Dubravka Stojanović o problemima u evropskim udžbenicima istorije: Osnovan institut koji se bavi zlom koje proističe iz školstva
Bavi se pitanjem demokratije u Srbiji i na Balkanu krajem 19. i početkom 20. veka, kao i interpretacijama istorije u novijim srpskim udžbenicima, društvenom istorijom, procesima modernizacije, istorijom žena u...
1 komentar.