U redu, koncentracija je važna. Ali, ponekad ju je teško održati.
Za to su ti potrebne strategije – hej, da li se to upravo oglasio tvoj telefon? Ne gledaj ga! Koncentriši se! Ovde ćeš naći nekoliko korisnih saveta koji će ti olakšati da se poput lasera – zzzp! – usredsrediš na svoj cilj.
Stalno imaj na umu razlog
Usredsređenost najlakše možeš da zadržiš ako se stalno podsećaš zašto nešto radiš. Da li to radiš jer želiš da napreduješ u nečemu što ti je važno? Da li želiš da proveriš sebe i svoje sposobnosti? Ili hoćeš da pomogneš nekome ko je u nevolji? Ako shvataš šta je svrha onoga što radiš i stalo ti je do toga, veća je verovatnoća da ćeš istrajati. To je zato što je svrha obično važnija od bilo kakvog konkretnog ishoda.
Ako želiš da dobiješ peticu na pismenom, razmisli o tome zašto ti je to važno. Naravno, jedan od razloga može biti petica u svesci. Ali više je nego verovatno da su tvoji razlozi mnogo dublji. Stalo ti je do ocene jer želiš sebi da dokažeš da ti to možeš. Ili želiš da pokažeš roditeljima i nastavnicima naporan rad zbog koga zaslužuješ tu peticu. A možda hoćeš da proširiš znanje koje će ti
kasnije koristiti u školi i u životu. Šta god da je razlog što ti je stalo da pismeni zadatak uradiš najbolje što možeš, to će te motivisati da se usredsrediš na ostvarenje svog cilja. Dok učiš, osećaš se dobro znajući da ti to omogućava da postigneš ono što želiš.
Ponekad je lakše razmišljati o tome zašto nešto radiš ako sebi možeš da dočaraš ono što će ti postizanje cilja doneti. Kakva će biti korist od toga? Ako možeš sebi jasno da dočaraš osećaj zadovoljstva koji ćeš imati kada postigneš ono što želiš, veća je verovatnoća da ćeš istrajati radi doživljavanja tog osećaja. Zatvori oči i zamišljaj. Stvaraj u glavi sliku s mnogo detalja – scena, zvukova, mirisa i svega ostalog.
Na primer, ako ti je cilj da uvežbaš top spin servis u stonom tenisu, zamisli kako će izgledati kada lopticom pogodiš drugi kraj stola i ona odskoči pod kosim uglom tako da prevari protivnika. (Zamisli i protivnika! Možda je to tvoj brat. On se izvije, ali ne uspe da vrati tvoj fantastični servis. Ura!) Kako će zvučati kada se loptica odbije o tvoj reket i udari u sto? Kakav ćeš osećaj imati u mišićima kada stekneš takvu kontrolu nad lopticom?
Pravi pauze
Dobro je naporno raditi na postizanju cilja, ali ako se suviše dugo naprežeš, tvoja sposobnost da dobro uradiš posao neminovno će se smanjiti. Drugim rečima, previše koncentracije može da dovede
do njenog manjka. Da se to ne bi dogodilo, moraš praviti pauze. Ali, sa pauzama treba biti oprezan. To ne znači da treba da prekineš učenje istorije i da se dva sata igraš s mačkom. Pazi da pauze budu kratke jer tako možeš da nastaviš tamo gde se stalo i da završiš posao. Nije potrebno mnogo vremena da se koncentracija obnovi.
Da li ti se ikada desilo da se smartfon ili kompjuter zaledi? Ako jeste, verovatno znaš kako se premorena mašina na najjednostavniji način popravlja – isključiš je i ponovo uključiš. To može da ukloni sve smetnje i omogući da uređaj ponovo normalno radi. Isto važi i za ljude. Ponekad moraš dopustiti svom umu da se resetuje kako bi bi bilo moguće da i dalje uspešno radiš. Zato mnogi nastavnici na svojim časovima prave „pauze za mozak“. Kada mnogo učiš ili dugo sediš, moraš ustati i biti u pokretu da bi došlo do resetovanja.
Lake fizičke vežbe, kratka šetnja ili nekoliko sklekova, tvom umu mogu obezbediti potreban predah i povećati priliv krvi u mozak. Biće ti mnogo bolje čak i ako samo ustaneš i istegneš se pored stola.
Šta još možeš da radiš za vreme pauze?
- Pozovi drugara, pitaj ga šta radi i dogovorite se da se kasnije vidite. Dobro je kada komuniciraš s drugima i imaš čemu da se raduješ.
- Pročitaj nekoliko strana Nakon što malo odlutaš u svet mašte, moći ćeš da vidiš stvaran svet u novom svetlu.
- Radi nešto što povećava koncentraciju, kao što su vežbe disanja ili joga.
- Mazi kućnog ljubimca ili se poigraj s
- Pripremi sebi malo zdravih grickalica. Hrana je gorivo za telo i mozak.
Ako treba da pročitaš veliku knjigu, napišeš dugačak sastav, završiš neki projekat ili uradiš bilo šta što zahteva mnogo vremena, možeš napraviti više od jedne pauze. Ako želiš da osiguraš da će to biti samo kratkotrajno odmaranje mozga radi boljeg učinka, podesi tajmer tako da pauze traju najviše pet minuta. Tajmerom takođe možeš da odrediš koliko ćeš vremena raditi pre nego što napraviš pauzu. Tako ćeš imati čemu da se raduješ – a deljenje zadatka na manje celine olakšaće posao.
Koliko dugo si u stanju da se usredsrediš na zadatak? Ako se pripremaš za test iz hemije, misliš li da će ti biti dovoljno da učiš 15 minuta dnevno? Odgovor ćeš naći samo ako probaš. Ono što je dobro za druge možda nije najbolje za tebe.
Napravi spisak onoga što ne treba da radiš
Ako učiš da voziš skuter, ne moraš znati istoriju transporta i ime pronalazača ovog prevoznog sredstva. Ne moraš znati ni sve delove skutera. Ali moraš svakako znati kako da ga pokreneš, njime upravljaš i održavaš ravnotežu. Takođe moraš znati kako se koriste kočnice. Ukoliko učiš pogrešne stvari, nećeš postići napredak.
Naravno, to je malo glup primer. Ako učiš da voziš skuter, sigurno nećeš gubiti vreme tražeći odgovor na pitanje ko ga je izmislio. Problem sa usredsređivanjem na prave stvari obično postoji kada su one pogrešne mnogo primamljivije. Na primer, ako ti je cilj da naštrikaš šal za brata ili sestru pre zime, moraš se potruditi da svakoga dana radiš na tome onoliko vremena koliko misliš da
je potrebno, a ne da leškariš na kauču i gledaš televiziju. Ili, ako ti je cilj da budeš u formi kada počne sezona hokeja na ledu, moraš voditi računa o tome da se zdravo hraniš i ne jedeš hranu punu masti i šećera.
Mnogi pokušavaju da ostanu usredsređeni na zadatak praveći spisak onoga što treba da urade, a da li ikada pomišljaš da napraviš spisak onoga što ne treba da radiš? Na vrhu spiska zapiši šta želiš da postigneš. Ispod toga velikim slovima napiši „NEMOJ“. Zatim zapiši sve ono što bi moglo da te ometa u postizanju cilja.
To su stvari koje želiš da izbegneš. Ako ti je cilj da imaš više drugova u školi, možeš
da napišeš: Nemoj nikoga da zadirkuješ i Nemoj da podriguješ u poslastičarnici. Ukoliko imaš za cilj da pročitaš knjigu iz školske lektire – a radije bi da čitaš o dinosaurusima – možeš na spisku da napišeš: Nemoj da ti knjige o dinosaurusima odvlače pažnju.
Šta bi moglo da se nađe na spisku onoga što ne treba raditi da bi se napredovalo?
Izbegni paralizu zbog analize
Paraliza nastupa kada se zaglibiš i ne možeš da kreneš dalje. Analiza je podrobno ispitivanje nečega. Šta bi, po tvom mišljenju, paraliza zbog analize mogla da znači kada je reč o postizanju cilja?
Alen je obožavao matematiku. Uživao je u tome da raščlani problem, razftišlja o tome kako da ftu pristupi i zatift ga reši. Proveravao je sve što uradi i najčešće dolazio do tačnog rešenja.
Ali, kada je trebalo da napiše esej, Alenu je stao mozak. Kod mateftatičkih problefta obično postoji jasan put do tačnog rešenja. Moguće je koristiti različite strategije, a rešenje je ili tačno ili netačno i uvek može da se proveri. Ali kod pisanja sastava nema jasnog puta ili tačnog rešenja. Ono zahteva kreativnost i sposobnost izražavanja, a može da se uobliči na mnogo raznih načina.
Alen je bio pod stresom zbog postojanja tako mnogo mogućnosti.
Kada je dobio temu za esej, sa zebnjom je zurio u prazan papir. U glavi je neprekidno sastavljao početnu rečenicu, ali nikada nije bio zadovoljan. Nijedna mu nije bila dovoljno dobra. Toliko se brinuo da će esej biti loš da na kraju nije ništa napisao. Nastavniku je rekao:
„Ja jednostavno ne znaft da pišem eseje.“
Nastavnik mu je savetovao da postavi sebi za cilj da napiše tri rečenice. Takođe je obećao da će ih odftah pregledati i dati svoje mišljenje o njifta, kako bi Alen ftogao da vidi šta je dobro, a šta ne. Alen je i dalje strahovao da to što napiše neće biti savršeno. Ali, nakon što ga je nastavnik ohrabrio, rešio je da pokuša.
Kada je napisao te tri rečenice, nastavnik ih je pregledao i pokazao mu je šta je dobro uradio. „Potkrepio si svoje mišljenje razlogom. To je sjajno“, rekao je nastavnik. Zatift se osvrnuo na ono što je moglo da bude bolje. „Vidiš ovu rečenicu? ftogao si da dodaš još nekoliko detalja da bi to što si rekao zvučalo ubedljivije.“
Alenu je ovaj savet zvučao razumno i zato je prepravio rečenice da bi bile sadržajnije. On je takođe postavio sebi za cilj da sledeći put napiše četiri rečenice i nastavnik je obećao da će ih pregledati. Ti mali i uporni koraci ojačali su njegovo samopouzdanje i pomogli mu da se oslobodi straha kada treba da napiše esej.
Alen je bio opterećen naizled neograničenim mogućnostima koje mu pruža pisanje. Nije bio u stanju da se koncentriše, jer nije postojao samo jedan pravi način na koji se zadatak rešava.
Nastavnik mu je pomogao savetom da podeli sastav na manje celine. Kada se usredsredio samo na deo zadatka, nije mu se činilo da je to tako veliki posao.
Ako te parališe projekat ili zadatak koji ti izgleda prevelik ili pretežak, probaj da ga podeliš na manje „zalogaje“. Ponekad posmatranje šire slike može biti zastrašujuće i zato gledaj samo ono što trenutno možeš da uradiš. Postoji izreka koja kaže da putovanje od hiljadu milja počinje prvim korakom. Seti se kornjače i kreni polako, ali sigurno.
Da li možeš da se setiš neke oblasti u kojoj ti se dogodila paraliza zbog analize? Zašto se, po tvom mišljenju, to desilo?
Šta možeš da uradiš kako bi se tvoja sposobnost usredsređivanja na cilj poboljšala?
Moć pozitivnog stava
Kako da napreduješ iz dana u dan
Autor: Šenon Anderson
Ilustrator: Vajolet Lemej
Prevodilac: Mirjana Popov-Slijepčević
U izdanju „Kreativnog centra“, u okviru edicije „Mala psihologija“, objavljena je knjiga „Moć pozitivnog stava“. U pitanju je lako razumljiv i zabavan vodič za svakodnevni napredak, namenjen deci uzrasta od 9 do 12 godina. Školske obaveze, ali i vannastavne aktivnosti kojima deca danas posvećuju veliki deo svog vremena, često mogu biti vrlo izazovne. Strah od neuspeha i gubitak samopouzdanja pri suočavanju sa preprekama lako mogu ugroziti ostvarivanje čak i najsitnijih ciljeva. Uz „Moć pozitivnog stava“ deca će naučiti da na drugačiji način razmišljaju o svojim uspesima i neuspesima, usput izgrađujući razvojni mentalni stav uz koji će lakše moći da savlađuju prepreke i postižu zadate ciljeve, sa verom u sebe i sopstvene sposobnosti.
Autorka Šenon Anderson na interesantan način mladim čitaocima približava istraživanja Kerol Dvek, vodeće svetske naučnice u oblasti razvojne psihologije. „Moć pozitivnog stava“ ima za cilj da kod dece osvesti način na koji razmišljaju i zaključuju o svojim talentima i sposobnostima, kako bi lakše ostvarila uspeh u školi, sportu, umetnosti i svakodnevnom životu.
„Moć pozitivnog stava“ je svojevrstan priručnik za postizanje razvojnog mentalnog stava, jer sadrži mnoštvo zanimljivih činjenica i znanja iz oblasti razvojne psihologije. Takođe, istovremeno je i veoma koristan vodič kroz svakodnevnicu, jer razvijajući ideju o svakodnevnom uspehu ova knjiga u obzir uzima različite aspekte koji utiču na napredovanje dece:
- odnos prema talentima i sposobnostima i njihovom razvoju
- suočavanje sa neuspesima
- prevazilaženje straha od greške
- definisanje ciljeva i razvijanje plana za njihovo postizanje
- postizanje usredsređenosti u radu
- odgovoran odnos prema mentalnom i fizičkom zdravlju.
Uz sve to, knjiga donosi i mnoštvo naizgled sitnih, ali značajnih saveta i prečica na putu ka pozitivnom odnosu prema sebi i svojim dostignućima.
Svako poglavlje sadrži ilustrovane primere iz savremenog života dece, uz koje će mladi čitaoci lakše usvajati predstavljena znanja. Autorka je osmislila i niz zabavnih i korisnih upitnika, testova i zadataka, koji dodatno pomažu mladim čitaocima da provere razumevanje teksta, nauče ponešto o sebi i postepeno prate svoje napredovanje na putu ka razvojnom mentalnom stavu.
„Moć pozitivnog stava“ može biti od velike koristi i roditeljima, naročito kada je u pitanju osvešćivanje načina na koji reaguju na dečje uspehe ili neuspehe, manje ili više razvijene talente i sposobnosti, jer to u velikoj meri može uticati na samopouzdanje kod dece i formiranje različitih mentalnih stavova.
Izvor: Detinjarije.com