Da li ste često nailazili na komentare da su vaši ciljevi utopija i da pojedinac ne može da promeni svet? Šta o tome mislite?
Okružila sam se ljudima koji veruju u mene i da je sve što želimo i moguće. Desi se da kada nekim ljudima pričam o planovima, krenu da postavljaju million pitanja. Od čega ću da živim, kako ću uspeti, da preslikavaju svoje strahove. Trudim se da smanjim vreme provedeno sa takvim ljudima i okupim one koji hrabro koračaju čak i prema onim snovima koji izazivaju tremu i strah.

Nije mi namera da menjam svet, već da koristim život koji mi je dat da radim ono u čemu uživam. Kada radimo ono što volimo, inspirišemo i ohrabrujemo druge ljude da veruju u sebe i svoje snove. Verujem da ovom svetu nedostaje onih koji svojim primerom pokazuju da je sve moguće i mene raduje kada čujem od ljudi da su im moja iskustva pomogla da se osmele i krenu prema svojim ciljevima.

Primećujete li letargiju oko sebe i imate li želju da i druge ljude motivišete da probude strast prema životu i pokrenu se? Da li vam to uspeva?
Postoje ljudi oko mene koji su nezadovoljni i ne rade ništa povodom toga. Nekada me to rastuži, pa se trudim da pričam o onome što znam – a to je da se trud, vera i rad uvek isplate. Nekada me naljuti kada vidim da to ne daje rezultate jer istina je da možemo pomoći samo onima koji nam pomoć traže. Znam da kada sam ja strastvena po pitanju bilo čega, dok pričam, nju širim i na druge ljude. Zato mislim da je važno da čovek radi ono što ga ispunjava i čini srećnim, to je najbolji način da se pomogne ljudima oko nas da se probude.

Na specifičnom životnom putu koji ste odabrali, koje su zamke, da li ste želeli da odustanete? Da li ste se kajali zbog svojih odluka i kako ste prevazišli krizu?
Trenutno, najveća zamka mi je da u haosu grada ostanem u kontaktu sa sobom, budem u miru i verujem u sebe i svoje snove. Nisam osoba koja odustaje.
Kada imam teške momente, pričam o onome što me muči sa ljudima za koje znam da mi mogu pružiti utehu i ohrabrenje. Uz njih brže vratim svoje misli na pozitivne i iz tog stanja lakše idem dalje.
Nisam se kajala zbog svoji odluka, verujem da je svako iskustvo lekcija koja nam dolazi u pravo vreme. I kada se dešavaju ružne situacije, tražim u njima ono što je bilo važno da naučim i idem dalje.

Koliko su deca na planeti međusobno slična?
Mislim da su deca prirodno intuitivna, da pričaju iz srca, bez proračuna. Sva deca na planeti vole da se igraju, istražuju, prirodno se izražavaju kroz osmeh, zagrljaj.

Koji je vaš krajnji cilj? Za šta se borite?
Cilj mi je da živim svrsishodnim i ispunjenim životom. Težim ka tome da ohrabrim ljude svojim primerom da žive najbolju verziju sebe. Radim na tome da dublje upoznam sebe, svoje sposobnosti i koristim svoje potencijale. Da ohrabrim ljude da idu prema svojim snovima. Verujem da kroz ispunjenije pojedince imamo srećnije društvo. Borim se za decu i kvalitetno obrazovanje.

Naše društvo , globalno gledano, oseca se bespomoćno. Kako ste pobedili taj osećaj i odlučili da menjate stvarnost?
Psihoterapija je ono što je meni pomoglo da shvatim da je sve u meni. I do mene. Da ono što mislim o drugima da je o meni. Da niko drugi nije kriv za moj život osim mene. Ona mi je pomogla da preuzmem u potpunosti odgovornost za ono što mi se dešava i budem u miru kada se nešto ne dešava ili kada rezultata nema. Jer verovatno nisam ni radila na njima. Verujem da nas društvo uči da je moć u rukama nekog gore, a ne u nama. I to je ona promena koju sam napravila u svojoj glavi koja mi danas pomaže da budem stabilna, šta god da se desi.
Za Detinjarije, Snežana Golić

Izvor: Detinjarije.com