Intervju, Srđan Dragojević
Vaša prva knjiga za decu izlazi uskoro iz štampe u izdanju Lagune. Rekli se nedavno da ste za svoju decu tokom njihovog detinjstva izmislili mnogo priča. Jeli ovo jedna od njih?
Da, “Krilata” deca su nešto što sam izmislio u “hodu”, pričajuci svojoj deci, menjajući i dodajući elemente prateći kako na šta reaguju. Oni su bili ta prva, veoma stroga i zahtevna publika. Zato mi se čini da je ova priča prošla svoj najozbiljniji “test”, proveru veoma strogog žirija.
Planirate li da se i ubuduće posvetite pisanju za decu, pripremate li još knjiga?
Kako da ne. Već negde oko nove godine, izlazi druga knjiga “Kakagrad”. To je još jedna moja priča koji sam izmislio da bih lakše nagovorio svoju dečicu da se zainteresuju za nošu i lakše ostave pelene. I, boga mi, odlično je funkcionisalo. Možda ce ova knjiga pomoći i drugim roditeljima čija su deca na pragu ove velike, dramatične životne promene. Jedne od prvih velikih promena u životu.
„Deca veoma zahtevna publika, možda i najzahtevnija. I najsuroviji kritičari.“
Oprobali ste se kao pisac mnogih žanrova – filmskih scenarija, poezije, naučne fantastike. Po čemu se, prema vašem iskustvu, razlikuje pisanje za decu?
Sve je to isto. Osim što su deca veoma zahtevna publika, možda i najzahtevnija. I najsuroviji kritičari. Njima je priča ili dosadna ili zanimljiva.
Kako je izgledala saradnja sa ilustratorom, Aleksandrom Zolotićem?
Zaista divno iskustvo. Nekako smo se od samog početka razumeli savršeno i zbog toga su tekst i ilustracije u ovoj knjizi u gotovo savršenoj “sinergiji”. Ja sam od početka insistirao na tome da likovni deo ne bude puko ilustrovanje teksta vec da predstavlja njegovu nadgradnju, da proširuje “horizont reci”.
Srdjane, zar Laguna pored par sjajnih decjih izdavaca?