Mira Leontić Kezović, mama petogodišnje devojčice, deli svoje iskustvo u ispravljanju govora svoje ćerke.
Mira Leontić Kezović, mama petogodišnje devojčice, javila se našoj redakciji sa željom da svoje iskustvo u ispravljanju govora svoje ćerke podeli sa čitaocima Detinajrija:
“Dragi prijatelji, želim sa vama da podelim jedno svoje iskustvo, koje će nekom možda značiti. Namenjeno je roditeljima čija deca ne znaju da izgovore slovo R. Ne bavim se pisanjem, uradila sam to amaterski, ali je imalo efekta. Rec je o tri dečije pesmice, koje sam svako veče ponavljala sa mojom ćerkom, koja nije znala da kaze čisto slovo R. Uz te pesmice je to vrlo brzo savladala, čak joj je bilo zanimljivo i zapamtila ih je i napamet, iako je jedna bas dugačka. Ana je tad imala četiri godine. U oktobru je napunila pet i sada čisto izgovara R. Većina reči u pesmicama sadrži slovo R i dosta sam koristila reči u kojima je R izmedju suglasnika, po savetu jednog logopeda. Pišem ovo u nadi da to može pomoći još nekom upornom roditelju i upornom detetu i uštedeti vreme, ne odlazeći kod logopeda, a istovremeno se zabaviti. Važno je čitati svako veče pred spavanje. Isto tako je važno da znate da slovo R brže mogu da savladaju deca kod kojih se pri izgovoru vise čuje L, nego J.
Kad tepanje više nije “sjatko” i počne da šteti deci
Srećno, i slobodno širite dalje, jer se nadam da će i kod drugih imati efekta i isto tako bih volela čuti povratnu informaciju o pozitivnim rezultatima.”
GRLO
Grlo boli kad se glasno govori,
zato sam ja svoju sreću zavezala u vreću,
a moja je sreća mikrofona puna vreća.
Grlo voli kad lepe reči govorim,
zato ću svoje srce da otvorim
i kažem vam da vas volim.
Doktora ne volim i zato više neću
glasno da govorim.
Probleme ću da rešim,
kad vreću odrešim.
PROBLEMČIĆI
Jutro je svanulo,
sunčev zrak me probudio.
Potrbuške ležim,
osvrćući se tražim,
igračke koje noću grlim.
Jedna noga utrnula,
druga noga zadrhtala,
al′ sam ipak ustala.
Pokrenu me cvrkut ptica pevačica,
zasvrbe me spavaćica,
zovnu me mama,prava domaćica.
Razmaknuh crvenu zavesu
i videh u vrtu,
kako krtica kopa rupu.
Uništiće nam povrće,
mama drškom metle udariće je.
Krtica se s mamom sprda,
dovešće i drugare s brda.
Iscrpeće se mama jureći,
a oni će pobeći žmureći.
Zovnula sam uzrujanu mamu,
istrgla joj metlu malu
i dala čokoladu belu,
da zaboravi frku celu.
Mržnju treba zaboraviti
i dan u veselju provesti.
SRNA I VEVERICA
Trči srna preko brda,
samo zvera kuda,kuda,
nalete na trn,
krenu krv,
al′ bi srna srca jaka,
isprsi se kao vrana,svraka.
Bravo za nju!
Ura,ura,ura!
Otrča do prvog drveta
gde ugleda umrljanog cvrleta
da u prijatnom hladu
jede čokoladu i srče limunadu.
Al′ ona traži spas
i u taj čas,
narušavajući mir
skotrlja se žir
niz krivo drvo
pravo srni na vrat,
i prođe trenutak kratak,
kad na časak kroz rupu drveta,
proviri veverica,
koju obuze neverica,
vrlo brzo skoči dole,
da pomogne lekcijama iz škole.
Drugarica veverica,
Strašni trn izvadi
i srna ozdravi.
Sada srna trči pravo,
bravo,bravo,bravo!
Ura,ura,ura!
Svratiše do reke gde
videše bezbroj riba,
pa im srce zaigra,
kao čigra,
kako im je lepa igra.
Prošetaše pored reke,
Gde trčaše male zeke.
Trči,trči zeko
da te ne stigne prase neko
i uprlja krzno meko.
U zeke srculence strašljivo,
kad sredom nasrtljivi,
hrabri lovci dodju,
pa pored njegove rupe prođu.
Ne dirajte rupu tu,
tu se nešto mrda,
o,ne tu se krije tvor smrda,
ko zaviri bocnuće ga stršljen ljut,
zato što ste mu preprečili put.
Uzmite prut da ode stršljen ljut.
Crna zmija prosikta,
lovce hrabre otera,
pa srna veverici
žirove dotera.
Drugarice dve prosuše sve,
al′ baš ih briga bitna je igra.
Krenuše niz strmo brdo,
kuda prođe uznemirenih konja krdo.
Iza njih prozuja pčela roj
ne zna im se broj.
Zašto konji greše
i u prvo jezerce
ne sakriju dupence.
U tom srna pored ogromnog jezera stade,
a veverica odskakuta
na vrh vrbe stare.
Vetar vrbu zaljulja,
veverica nos protrlja
i srni prstom pokaza,
kako hrčak neku
crvenu krpu umaza.
Hrčak frkće,frkće,
kad iz krpe ispade povrće,
pa se hrčak osvrće,
da pobegne kud će.
To drugaricama nije bitno,
jer odavno žarkog Sunca nema,
a njima se drema,
pa se dadoše u trk
da posmatraju mesec žut,
dok ih ne obori sanak lak
i ujutru probudi sunčev zrak.
Ukrstiše se zraka dva,
da izgovorim r,
naučih ja.
Mira Kezović
Razvoj govora i jezika: Kad odvesti dete logopedu?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Usamljenost kod majki novorođenčeta – kao u igri žmurke kada shvatite da vas niko ne traži
Razlike između očekivanja i realnosti su pogotovo velike kod roditelja koji su imali vrlo aktivan život pre rođenja deteta, bez obzira da li je u pitanju bilo zahtevno radno mesto,...
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Moje iskustvo sa slovom R kod moje dece možda može isto biti od pomoći. Takođe sam ih sama naučila bez ikakave pomoći i informacija o logopedskim tehnikama itd…
Govorili su L umesto R i jedan i drugi. Prva reč tj.onomatopeja koju su izgovorili sa slovom r je bila trš. kada sam to čula uhvatila sam trenutak i počela da forsiram to trš pa trši i neke izmišljene reči koje počinju na trš. Zatim postojeće reči koje počinju na “dr” (drži,drvo…) jer sam shvatila da im je tako najlakše da prelome. Pa kada su savladali dr onda smo krenuli dalje, kr,pr i kako mi je šta padalo na pamet. Osluškivala sam šta im je lakše da savladaju i išla postepeno. Kod starijeg sina to je sve ukupno trajalo nedelju dana a kod mlađeg malo duže, jer se javio problem zbunjenosti gde ide slovo R a gde ide slovo L. To smo rešili tako što smo se igrali igre “Da li je kengul ili kengur” da li je prži ili plži, da li je “Da li je plavo ili pravo 🙂 ” Brzo smo i to savladali i obojca su progovorili slovo R u uzrastu između četiri i pet godina.
Za razliku od mene ,sestra je svog sina slala kod logopeda (malo je zakasnila jer je pravo vreme za to baš između četiri i pet godina) i kada sam pogledala sveske u kojima pišu vežbe koje se rade shvatila sam da sam uradila istu stvar koju rade i oni ,logopedi. Dakle, moj zaključak je da možete sami svoje dete naučiti da lepo govori. Morate ga samo dobro slušati i uhvatiti pravi momenat,bez forsiranja. Kod nekoga traje duže a kod nekoga kraće ali svakako ih vi možete naučiti.
Evo dve pesmice za slovo LJ:
Ljutica Ljubica se ljutila
i nije mamu poljubila.
Ne da joj mama,
ni šljivu ni gljivu,
mora da jede
pasulj i zelje.
Zečić poljem skakuće,
me žulje ga papuče,
može veli i bolje,
da potrči niz polje.
A šta ako ni mama ne zna da kaže ”R”? 🙂
A šta ako ne zna da kaže ni R ni L?! Kaže V umesto njih… recimo Drvo kaze Duvo… Riba kaze Viba… Lopta kaze Vopta (mada tu nađe nešto između L i V). Ima tek tri, ali već znam da će biti muka. 🙂