Jedina šansa da osmislimo besmisao života je da volimo… Naše Ljude… jako i puno… dok god imamo priliku za to… Da ih tetošimo… Da im ugađamo… Da ih prijatno iznenađujemo… I da barem na taj način nadmudrimo neumitnu prolaznost…
“Reče mi koleginica pre neki dan da ne može svog labradora dugo da drži kažnjenim…
Jednostavno ne može da izdrži taj pogled… kada zna da je svaki dan u njegovom životu dragocen… jer oni jako kratko žive…
Zato i ima najrazmaženijeg i najsimpatičnijeg labradora na svetu…
Kakva tužna istina…
Jedina tužnija od ove pasje je da i naši voljeni isto tako žive prekratko…
Svaki psihoterapeut to nažalost vrlo dobro zna…
I to je jednostavno tako…
Jedina šansa da osmislimo besmisao života je da volimo… Naše Ljude… jako i puno… dok god imamo priliku za to…
Da ih tetošemo…
Da im ugađamo…
Da ih prijatno iznenađujemo…
Da imamo naše male rituale…
Da se smejemo i glupiramo… onako kako mi volimo…
Da im kupujemo ili spremamo baš to što oni vole da jedu…
Da ih vodamo baš tamo gde oni vole da budu…
Da im opraštamo greške…
I da se ne ljutimo predugo…
Da ne radimo ništa… zajedno…
Jer… život prođe za čas…
I te emotivne investicije su jedini način da… kada ih više ne bude bilo… makar imamo sećanja na te naše male čarobne trenutke…
I da barem na taj način nadmudrimo neumitnu prolaznost…
Na posletku…
To je možda i jedini način da pobedimo u ovoj igri osuđenoj na poraz…
Surova sinusoida života će nam sigurno doneti padove…
To je prosto tako…
I niko nije imun na nesreću…
Ono što je do nas je da se jako potrudimo da stvorimo visine…
A nema ničeg uzvišenijeg od ljubavi…”
Izvor: dr Vladimir Đurić
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽIVOTARIJE
Mladi u Evropi sve duže ostaju da žive sa roditeljima
Mnogi mladi Evropljani danas se suočavaju s izazovom pronalaženja sopstvenog stambenog prostora i finansijskom nezavisnošću, što je dovelo do toga da neki od njih ostaju da žive u zajednici sa...
Iako su talasi nosili reči, iznova je pisao ‘Mama, volim te’
Dečak je dolazio svaki dan na plažu i pisao na pesku: MAMA VOLIM TE! Zatim je gledao kako more briše napisano i trčao natrag nasmejan. Tužan starac je svaki dan...
Mladi preduzetnik Uroš Mikić: Zahvalan sam starijoj generaciji koja nije odustala od porodice
Da formalno obrazovanje nije presudno na putu ka željenom uspehu, kao i da su trud i radne navike nešto što je najvrednije potvrdio je i Uroš svojim primerom. Sada ima...
Bojana Nešić: “Slika lepa, a nervi vibriraju ispod kože”
Hajdemo opet. Ne možemo uvek verovati onom što vidimo. Zaključim to danas kada sam komentarisala fotografiju jedne moje prijateljice na kojoj je ona prelepa. Na tu moju konstataciji ona mi...
Nema komentara.