Jedinci (ni)su jedinstveni!

Danas, nakon mnogobrojnih studija i nagomilanih rezultata, sa sigurnošću možemo tvrditi da se jedinci zapravo ni po čemu posebno ne razlikuju od ostale dece.

Piše: Sanja Dutina

Najuporniji stereotip je onaj o „tipičnom jedincu“. Jedinci su, dakle, razmaženi, sebični, egoistični, prezahtevni, prezaštićeni, ali i usamljeni i neprilagođeni. To će najčešće reći baš oni koji nisu jedinci. A ima li dokaza da je zaista tako? Ne, ali mišljenje je toliko uvreženo da ga je gotovo nemoguće iskoreniti.

- Advertisement -

Krenimo samo od svakodnevnih situacija u kojima roditelji izražavaju želju i motivaciju za drugim detetom, samo da ne bi „upropastili“ svog jedinca. Zanimljivo je da ti isti roditelji doprinose održavanju ovakvih iskrivljenih stavova. Studija u kojoj su roditelji jedinaca ocenjivali zamišljene „tipične jedince“ u odnosu na svoje dete, pokazala je da drugu decu i dalje negativno ocenjuju, iako u takvu predstavu i profil ne mogu da ukalupe svoje dete.

Ove zablude potiču još od prvih psiholoških istraživanja na tu temu, a rezultati zaista jesu uspevali da prikažu jedince u negativnom svetlu. Dovoljno je reći da ih je osnivač dečje psihologije, Stenli Hol, pre više od 100 godina nazvao čudacima, dok je za njega biti jedinac „bolest sama po sebi“.

Danas, nakon mnogobrojnih studija i nagomilanih rezultata, sa sigurnošću možemo tvrditi da se jedinci zapravo ni po čemu posebno ne razlikuju od ostale dece.  Štaviše, ako i postoje neke razlike, one su u korist jedinaca. Njihova najveća prednost je inteligencija, visoka motivacija za potignućem, jako samopouzdanje i dobar odnos sa roditeljima, posebno u odnosu na decu iz velikih porodica.  Na jedince su usmereni svi roditeljski resursi, uključujući i finansijske, te imaju mogućnost da učestvuju u različitim aktivnostima i postižu visok nivo obrazovanja. Sa druge strane, kao što ništa nije crno – belo, moguće je da jedinci osećaju i veći pritisak da budu uspešni, jer su sva očekivanja roditelja fokusirana samo na njih.

Jedinci imaju veći osećaj lične odgovornosti, što znači da smatraju da su lično odgovorni za sopstvene uspone i padove, i retko ih pripisuju spoljnim faktorima. Opet, ovakva uverenja mogu proizvesti i visok nivo stresa, jer jedinci ponekad nisu spremni ni da prepoznaju ni da prihvate tuđu pomoć.

spot_img

Najnovije

Da li dete treba da se pripremi za savladavanje tehnike čitanja i pisanja pre upisa u školu?

Priprema deteta za savladavanje veštine čitanja i pisanja je važna ne samo zbog samog početka škole, već i zbog toga što se razvijaju osnovne kognitivne veštine koje će im pomoći da lakše savladaju školske zadatke.

Dete 3–5 godina: Kako male obaveze grade velike navike

Ako se ovaj period dobro postavi, kasnije obaveze u školi i životu dolaze mnogo prirodnije – bez otpora i borbe.

Dete koje sebe pretrpava obavezama nije ambiciozno, već misli da ljubav i poštovanje moraju i u detinjstvu da zasluže

Bar me poslušajte pa mu svaki dan recite da biste ga isto voleli i cenili i vi i vršnjaci i rodbina i bez 50 radnih sati nedeljno i uz dvojku umesto medalje.

Medalje za sve učesnike iz Srbije na 43. Balkanskoj matematičkoj olimpijadi

U konkurenciji od 148 takmičara, šestočlana ekipa Srbije osvojila je šest medalja - tri srebne i tri bronzane

Najlepši citati – O MAJKAMA

Majke su inspiracija koja ne prestaje da traje. Njihova ljubav je neiscrpna snaga koja pokreće, umiruje i daje smisao.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img