Ako se supružnici rastanu civilizovano i nastave da budu odgovorni roditelji, mališani neće imati traume
– Ako se roditelji otvoreno i grubo svađaju, onda već od druge godine. Ako se roditelji svađaju kada dete nije tu, ako glume pred decom, onda već oko četvrte godine mogu da zaključe da nešto nije u redu između mame i tate.
Šta se prilikom takvog izbora dešava sa partnerima? Kada gledamo iz njihove pozicije, imamo li pravo da sopstveni život žrtvujemo zbog drugih?
– Ne treba se žrtvovati zbog drugih, ako za to ne postoje neki posebni razlozi. Svako ima pravo na sreću i zadovoljstvo, ali nema svako mogućnosti da sebi obezbedi kvalitetan život. I zato svako procenjuje za sebe da li da se žrtvuje, koliko dugo i kada treba da prestane. Žrtvovanje svakako nije dobro, ni u emotivnom ni u fizičkom smislu, ali svako procenjuje za sebe šta gubi a šta dobija.
A kad mališani odrastu…
Imaju li takvi brakovi budućnost kad deca odrastu?
– Kako koji. Oni koji su u braku samo zbog dece, kada deca odrastu gube taj argument. Da li će se tada razvesti zavisi od toga kako procenjuju sebe, svoje sposobnosti i kakve im se šanse nude u životu. Neki se tada razvedu, bilo da nađu nekog drugog ili da ostaju sami. Neki odluče da ostanu zajedno, ali to obično nisu zadovoljavajući brakovi. U svakom slučaju, odrastanje dece i odvajanje od roditelja je ono što izaziva krizu u ovim brakovima. Iz tog razloga neki roditelji sabotiraju i odrastanje i odvajanje odrasle dece, tako što ih zadržavaju kod kuće i što se ponašaju prema njima kao da nisu odrasli jer su im potrebni mama i tata.
Dete nije vaš terapeut! Ne ocrnjujte pred njim bivšeg supružnika
Kako “preseći” i ipak se razvesti?
– Razni ljudi se nalaze u raznim životnim pozicijama, tako da je teško davati recepte. Svako treba sam da proceni šta je za njega bolje, a nekada šta je manje zlo: ostati ili otići iz veze. U toj proceni učestvuje veoma veliki broj varijabli, tako da je svaki slučaj specifičan. Ono što praksa pokazuje jeste da se ljudi odlučuju na razvod onda kada su za to spremni. Nekada je tome prethodio proces od nekoliko godina, koliko im je trebalo da prestanu da se nadaju da će biti bolje i da se pripreme i emotivno i praktično za razvod. U nekim slučajevima je najteže pripremiti partnera da prihvati razvod kao tužnu, ali nužnu odluku.
POSLEDICE
Istraživanja E. Mejvis Heterington i Džona Kelija, za knjigu “U dobru i zlu: Razmatranje razvoda”, pokazuju da se gotovo 80 odsto dece posle razvoda roditelja oseća podjednako dobro kao i ona iz skladnih porodica. Ključni izazov je osigurati da majka i otac sarađuju prilikom roditeljstva, zbog dobrobiti dece. Takav stav i obaveza čine sam proces razvoda manje bolnim i više doprinose odgajanju uspešne dece.
Izvor: Novosti
Nema komentara.