Jedan od osnovnih uslova za zdrav početak u životu je mnogo dečije igre tokom ranog detinjstva i čak tokom osnovne škole.
Nensi Karlson Pejdž čita svojim sinovima Metu (5) i Kajlu (8). Izvor: CNN
Unutrašnja snaga i čvrstina počinju da se razvijaju od rođenja. Na početku, to je osećaj poverenja u druge – u odrasle koji reaguju na njihov plač usled gladi, i koji mogu da im obezbede dom, sigurnost i zdravlje.
Kako vreme prolazi, deca ovu sigurnost počinju da nose u sebi. Ona će jačati ili slabiti u zavisnosti od toga kako se odnosimo prema deci u svakodnevnim situacijama. Kada suviše namećemo autoritet, deca se često osećaju nesigurnom ili uplašenom. Kada ih kažnjavamo, pretimo im, ili ih na drugi način teramo da nam se potčine, možda će nas naizgled poslušati, ali im nećemo dopustiti da izgrade unutrašnju snagu i samopouzdaje koji bi im bili moralni kompas onda kada mi nismo tu.
Ne moramo da preterujemo sa nametanjem svog autoriteta deci. Većinu stvari možemo rešiti dogovorom – osluškujući njihova osećanja i potrebe i uzimajući ih u obzir što je više moguće. Kada decu slušamo sa punom pažnjom i odgovorimo im bez osuđivanja ili nametanja svog mišljenja, onda ona potpuno veruju i nama i sebi. Na taj način predupređujemo mnoge sukobe koji bi inače narasli. Naravno da deci treba postaviti granice, ali ne tako što ćemo im samo naređivati.
Kako da dečja kreativnost zaiskri?
Nedavno sam hodala ulicom sa svojim petogodišnjim unukom Džejkom. Izvukao je svoju ruku iz moje. “Ne želiš da me držiš?” pitala sam “Ne”, rekao je, “hoću da hodam sam.” Rekla sam “Šta kažeš na to da po trotoaru ideš sam, a da me držiš za ruku kad prelazimo ulicu, pošto ima mnogo automobila koji jurcaju.” Džejk je klimnuo glavom i uhvatio me za ruku kad smo stigli do prelaza. Ovaj jednostavan primer pokazuje kako izgleda biti na strani deteta i iznaći rešenje bez sukoba, što je gotovo uvek moguće. Tako detetu pomažemo da postane sigurno i da veruje u svoje ideje.
Drugi veliki faktor od uticaja u detinjstvu su škole. Deca tamo provode oko polovine svog dana i ono što se dešava u školi mnogo utiče na unutrašnju sigurnost i razvijanje odgovornosti prema drugima.
Svoje sinove, Meta i Kajla, poslala sam u državnu školu, gde su učešće u zajednici, poštovanje različitosti, učenje empatije i brige za druge bili deo školske svakodevice. Škola je imala izvanrednu dramsku sekciju, što je bio još jedan razlog da tu upišem Meta.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
1 komentar.