U uzrastu 3–6 godina deca počinju da se interesuju za najvažnije teme čovekovog postojanja: život, ljubav, smrt. Paradoks je u tome što ispada da deca razmišljaju o njima više od nas odraslih ophrvanih svakodnevnim životnim brigama. Ljubav i smrt – to je ono što istinski uznemirava vaše male filozofe i razgovor o tako važnim temama niti treba niti je moguće izbeći. Neka pitanja će vas zbuniti, neka će vam se učiniti „preslobodnim“, ali pre svega imajte na umu da se upravo u tom uzrastu grade osnove detetovog razumevanja sveta i vaša objašnjenja za njega imaju nesumnjivo veliki značaj. U susretu s njemu nepoznatim događajima u vezi sa rođenjem, ljubavnim odnosima, bolešću ili smrti, dete oseća zbunjenost jer nije u stanju da pojmi i objasni sebi šta se to događa s njim i s ljudima oko njega. Zato mu je važno da zna da se roditelji u to razumeju, da je njima sve jasno i da od njih može dobiti jednostavne i razumne odgovore na njegova teška pitanja.
Kad ja porastem, ja ću se udati za tatu / oženiti mamom.
Većina dece 3–6 godina saopštavaju roditelju ovako nešto. Te misli mogu nastati usled proživljavanje edipovske situacije. U ovom periodu dete po pravilu oseća privlačnost ka roditelju suprotnog pola i odbojnost prema roditelju istog pola, koga doživljava kao suparnika.
Moguć je samo jedan ispravan odgovor: ne. Isključite i najmanju dvosmislenost: zarad njegovog normalnog emocionalnog razvoja neophodno je da se dete pomiri s realnim stanjem stvari. Kažite mu da ga mnogo volite, da znate koliko ono voli vas, ali da se nikako ne može oženiti mamom odnosno udati za tatu. To je zabranjeno na celom svetu. Ne može se stupiti u brak sa sestrom/bratom/mamom/tatom/ujkom/tetkom… Nemojte ulaziti u detalje pošto nije ideja da se dete počne interesovati za izvitoperenosti i probleme rodoskrvnih brakova. Objasnite detetu da su njegovi mama i tata iz sasvim različitih porodica, da nisu odrasli zajedno, pričajte o svojim roditeljima, pokažite njihove fotografije. Objasnite mu da će i ono kad poraste upoznati nekoga s kim će moći da se venča i ima decu. Moći će da bira koliko hoće. Možda ga vaš optimističan pristup neće posve utešiti, ali u krajnjoj liniji, dotakli ste temu o kojoj može razmisliti kasnije.
Zašto ja nemam pišu?
Videvši golog dečaka, devojčica će odmah spaziti razliku u anatomiji. Ali nju će prevashodno začuditi ne to što dečak ima pišu nego to što ona nema. To odsustvo tako vidljivog dela tela, ona može doživeti kao lični nedostatak. Treba joj objasniti da ona ima svoje polne organe koji su drugačiji nego kod dečaka i zato drugačije izgledaju. Njeni polni organi se ne vide zato što su oni malo sakriveni. Ali dok se npr. kupa može se i sama uveriti da ih ima. Ako joj to ne bude dovoljno, pomognite joj da se posmatra u ogledalu.