Kako odgovoriti na provokacije – primeri Izija Kalmana, školskog psihoterapeuta

Kalman smatra da su programi za prevenciju nasilja u školama potpuno beskorisni i štetni.

Postoje 2 glavne strategije kako deca da nauče da ne budu žrtve

Prva strategija je naučiti decu da se ne ljute ili uznemire.

Nije dovoljno  samo “ignorisati”  nasilnika, piše, Kalman.  Ako ste ljuti, besni ili povređeni, to se jednostavno vidi i to ne možete sakriti. Nasilnik će nastaviti da vas zadirkuje.

- Advertisement -

Za nasilnika je vaša negativna reakcija – pobeda.

Ne dajte mu da pobedi.

U ovu svrhu Kalman je razradio metodu koja se zove “igranje uloga”  koja otkriva deci šta se dešava u momentu kada su mete nasilnika i kako njihov negativni emocionalni odgovor pokreće nasilje.

Američki psiholog: Programi za prevenciju nasilja u školama su beskorisni i štetni

Druga strategija kaže: Tretiraj nasilnike kao prijatelje.

Postavlja se pitanje kako da se prema nasilnicima ponašamo kao prema prijateljima. Kalman je dao odgovor: najvažnije je da odbijete da se naljutite ili uznemirite.

Deca se uče da razumeju decu koja koriste nasilne oblike ponašanja i posmatraju ih kao ljudska bića koja nemaju moć nad njima, sem one moći koju im sami daju. Umesto da osuđuju agresivnu decu i njihove roditelje, treba da nauče kako da razumeju agresiju i da se nose sa njom – sopstvenom i tuđom – na način koji vodi civilizovanom životu.

- Advertisement -

 

Predlaže nekoliko načina kako možete naučiti dete da uz pomoć humora odgovori na provokacije:

Neko te zove „debeli”.

Odgovori: „Voleo bih da mogu biti mršav kao ti”.

 

Neko vređa tvoju rasu ili religiju.

- Advertisement -

Odgovori: „Znate, mnogo ljudi misli tako o nama. Imate li pojma zašto”?

 

Drug ti preti  „Daj mi novac ili ću te prebiti posle škole”.

Odgovori: „Voleo bih da mogu da ti kupim ručak, ali ne mogu. Ako želiš možeš dodji kod mene na večeru. Moja mama odlično kuva”!

 

Deca vas zadirkuju, na primer: „Čuo sam da noću mokriš u krevetu”.

Odgovori: „Veruješ li u to”?

 

Deca vam kažu : “Više ne možeš biti u našoj grupi.”

Odgovorite: “Onda neću biti u grupi.”  Ako vide da vas nije briga, veća je verovatnoća da će želeti da ostanete u grupi.

 

Deca pokušavaju da vas nateraju da birate izmedju prijatelja. Na primer: “ Ne možeš biti moj prijatelj ako ćeš biti Jankov prijatelj.”

Odgovorite: “Uvek ću te smatrati svojim prijateljem, ali ako ne možeš biti moj prijatelj zbog Janka, to je tvoj izbor.” Morate odbiti da izaberete. Objasnite da je to izbor druge osobe, a ne vaš.

 

Kalmanov program je izazvao mnoge kritike od stranje drugih strucnjaka koji se bave sprečavanjem vršnjačkog nasilja. Kritike su posebno usmerenje na to što umanjuje ulogu škole i nadležnih organa za rešavanje problema medju vršnjacima. Čitajući i druge radove pomenutog psihologa Izija Kalmana, kao i interevjue koje je davao putem medija, stekla sam utisak da je pogrešno shvaćen.

Verujem da  Kalman smatra da škole drugi nadležni organi treba da imaju ulogu u prevenciji nasilja, ali se način na koji to sada rade pokazao pogrešnim.  Umesto da se igra policajaca, Kalman predlaže da škole formiraju radionice gde bi deca mogla da uče kako da odbiju da budu žrtve, odnosno kako da se izadju iz uloge žrtve bez upotrebe agresivnih sredstava. Čim se upotrebi agresija, u nasilniku se radja još veći bes i želja sa osvetom i tako nastaje začarani krug.

Nije dovoljno samo doneti zakone i mere protiv nasilnika. Nasilnik će uvek naći način da dodje do žrtve. Dok ima žrtvi , biće i nasilnika.

Škole i drugi nadležni organi treba i moraju da pruže podršku svoj deci, bilo da su žrtve ili nasilnici.

I žrtve i nasilnici su deca koja imaju lošu sliku o sebi.

Svaka škole treba da ima edukativne radionice za suzbijanje nasilja u kojima će raditi profesionalci prema posebnim programima za nasilnike, žrtve, nastavnike i roditelje.

NAPOMENA; Ukoliko vi ili neko vama blizak želi da radi na samopouzdanju deteta ili da nauči više o tome kako se sa uspehom nositi sa lošim tretmanom od strane vršnjaka, javite nam se na office@sajberuvce.org i mi ćemo vas uputiti na našeg stručnjaka iz ove oblasti. Sajberuvce drži poverljivim podatke o svojim članovima, te će i ovakvi upiti biti tretirani kao poverljive informacije.

Za Sajberuvce piše: Irena Stojiljković, dipl.defektolog, reedukator psihomotorike

LINK: http://defektologirena.netii.net/blog.html

Izvor: Psychology Today, bullies2buddies.com

Info: Ovaj tekst je prvi put objavljen na sajtu www.sajberuvce.org

spot_img

Najnovije

Na današnji dan je rođen Nikola Tesla, čovek koji je osvetlio svet

Poznato je da je Nikola Tesla imao mnoge neobične i nesvakidašnje navike, ali se veruje da je većinu njih praktikovao kako bi mu mozak bolje radio.

Na bake oduvek miriše detinjstvo. One su majstorice koje čistom emocijom boje dane, a kasnije sećanja i ušuškavaju ih toplinom svog zagrljaja.

Najukusnija jela, najlepši raspusti, savladana životna lekcija, savet zlata vredan – sve to nosi bakin pečat. Piše Marija Bulajić Škuletić

Šta razmak između članova porodice na dečjem crtežu može da nam kaže?

Dečji crteži nisu presuda o porodici, već odraz jednog trenutka, jedne emocije ili jednog doživljaja. Kada ih posmatramo sa radoznalošću, bez osuđivanja i brzih zaključaka, oni mogu postati dragocen način da bolje razumemo svoje dete.

Trener nije tu da stvori šampiona. Tu je da pomogne detetu da postane čovek.

Kada se govori o dečijem sportu, najčešće se priča o rezultatima, medaljama, pobedama i talentu. Međutim, suština sporta u dečijem uzrastu nalazi se na drugom mestu. Piše: Filip Gacić

Slobodna igra: zašto je detetu potrebno vreme u kojem „ne radi ništa“

U svetu u kojem se detinjstvo sve češće ispunjava obavezama, treninzima, radionicama i različitim aktivnostima, lako zaboravljamo jednu važnu stvar: dete se najviše razvija upravo onda kada se igra slobodno.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img