Kalman smatra da su programi za prevenciju nasilja u školama potpuno beskorisni i štetni.
Postoje 2 glavne strategije kako deca da nauče da ne budu žrtve
Prva strategija je naučiti decu da se ne ljute ili uznemire.
Nije dovoljno samo “ignorisati” nasilnika, piše, Kalman. Ako ste ljuti, besni ili povređeni, to se jednostavno vidi i to ne možete sakriti. Nasilnik će nastaviti da vas zadirkuje.
Za nasilnika je vaša negativna reakcija – pobeda.
Ne dajte mu da pobedi.
U ovu svrhu Kalman je razradio metodu koja se zove “igranje uloga” koja otkriva deci šta se dešava u momentu kada su mete nasilnika i kako njihov negativni emocionalni odgovor pokreće nasilje.
Američki psiholog: Programi za prevenciju nasilja u školama su beskorisni i štetni
Druga strategija kaže: Tretiraj nasilnike kao prijatelje.
Postavlja se pitanje kako da se prema nasilnicima ponašamo kao prema prijateljima. Kalman je dao odgovor: najvažnije je da odbijete da se naljutite ili uznemirite.
Deca se uče da razumeju decu koja koriste nasilne oblike ponašanja i posmatraju ih kao ljudska bića koja nemaju moć nad njima, sem one moći koju im sami daju. Umesto da osuđuju agresivnu decu i njihove roditelje, treba da nauče kako da razumeju agresiju i da se nose sa njom – sopstvenom i tuđom – na način koji vodi civilizovanom životu.
Predlaže nekoliko načina kako možete naučiti dete da uz pomoć humora odgovori na provokacije:
Neko te zove „debeli”.
Odgovori: „Voleo bih da mogu biti mršav kao ti”.
Neko vređa tvoju rasu ili religiju.
Odgovori: „Znate, mnogo ljudi misli tako o nama. Imate li pojma zašto”?
Drug ti preti „Daj mi novac ili ću te prebiti posle škole”.
Odgovori: „Voleo bih da mogu da ti kupim ručak, ali ne mogu. Ako želiš možeš dodji kod mene na večeru. Moja mama odlično kuva”!
Deca vas zadirkuju, na primer: „Čuo sam da noću mokriš u krevetu”.
Odgovori: „Veruješ li u to”?
Deca vam kažu : “Više ne možeš biti u našoj grupi.”
Odgovorite: “Onda neću biti u grupi.” Ako vide da vas nije briga, veća je verovatnoća da će želeti da ostanete u grupi.
Deca pokušavaju da vas nateraju da birate izmedju prijatelja. Na primer: “ Ne možeš biti moj prijatelj ako ćeš biti Jankov prijatelj.”
Odgovorite: “Uvek ću te smatrati svojim prijateljem, ali ako ne možeš biti moj prijatelj zbog Janka, to je tvoj izbor.” Morate odbiti da izaberete. Objasnite da je to izbor druge osobe, a ne vaš.
Kalmanov program je izazvao mnoge kritike od stranje drugih strucnjaka koji se bave sprečavanjem vršnjačkog nasilja. Kritike su posebno usmerenje na to što umanjuje ulogu škole i nadležnih organa za rešavanje problema medju vršnjacima. Čitajući i druge radove pomenutog psihologa Izija Kalmana, kao i interevjue koje je davao putem medija, stekla sam utisak da je pogrešno shvaćen.
Verujem da Kalman smatra da škole drugi nadležni organi treba da imaju ulogu u prevenciji nasilja, ali se način na koji to sada rade pokazao pogrešnim. Umesto da se igra policajaca, Kalman predlaže da škole formiraju radionice gde bi deca mogla da uče kako da odbiju da budu žrtve, odnosno kako da se izadju iz uloge žrtve bez upotrebe agresivnih sredstava. Čim se upotrebi agresija, u nasilniku se radja još veći bes i želja sa osvetom i tako nastaje začarani krug.
Nije dovoljno samo doneti zakone i mere protiv nasilnika. Nasilnik će uvek naći način da dodje do žrtve. Dok ima žrtvi , biće i nasilnika.
Škole i drugi nadležni organi treba i moraju da pruže podršku svoj deci, bilo da su žrtve ili nasilnici.
I žrtve i nasilnici su deca koja imaju lošu sliku o sebi.
Svaka škole treba da ima edukativne radionice za suzbijanje nasilja u kojima će raditi profesionalci prema posebnim programima za nasilnike, žrtve, nastavnike i roditelje.
NAPOMENA; Ukoliko vi ili neko vama blizak želi da radi na samopouzdanju deteta ili da nauči više o tome kako se sa uspehom nositi sa lošim tretmanom od strane vršnjaka, javite nam se na office@sajberuvce.org i mi ćemo vas uputiti na našeg stručnjaka iz ove oblasti. Sajberuvce drži poverljivim podatke o svojim članovima, te će i ovakvi upiti biti tretirani kao poverljive informacije.
Za Sajberuvce piše: Irena Stojiljković, dipl.defektolog, reedukator psihomotorike
LINK: http://defektologirena.netii.net/blog.html
Izvor: Psychology Today, bullies2buddies.com
Info: Ovaj tekst je prvi put objavljen na sajtu www.sajberuvce.org
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Nema komentara.