“Uspeh je koliko visoko odskočite kada padnete na dno”. Džordž S. Paton
“Nemoj da se ističeš” – strah od uspeha.
Roditelji često misle da “biti prosek” ima brojne prednosti, odnosno, da svako “štrčanje” ima negativne posledice. Ovakav stav, zapravo, govori o roditeljskom strahu od uspeha. Svi se mi plašimo neuspeha. Međutim, da li ste nekada razmišljali o tome, koliko se, nesvesni da to činimo, plašimo i uspeha? Naime, kada ste uspešni – pitanje je da li ćete to imati sa kime da podelite. Ukoliko je većina vašeg društva u sličnoj situaciji kao i vi (na primer, nezadovoljni su svojim poslovima, žive u nekvalitetnim brakovima, zbog zadovoljenja osnovne egzistencije rastrzani na bezbroj poslova…), vaši razgovori vas međusobno ohrabruju. Utešno je znati da niste sami u svom problemu, jer i vaši prijatelji imaju slične.
Međutim, ako neko iz vašeg društva “iskoči”, i uspe u nečemu što većina drugih nije – time što više ne kuka nad svojim problemom, već ga je rešio, postao je meta zavisti, nije više deo stare celine. Jasno, vi ste sada sigurni da su vaši prijatelji drugačiji, da će se oni radovati vašem uspehu, kao što biste se vi radovali njihovom…
Kako se prevazilazi strah od uspeha? Jednostavnim prihvatanjem činjenice i poverenjem da će nova, uspešnija uloga imati svoje dobrobiti. Jedna od njih jeste da će uskoro u vaš život doći neki drugačiji, takođe uspešni, novi ljudi koji će vam postati važni i bliski. Upravo zbog ličnog straha od uspeha, “štrčanja” bilo koje vrste, većina roditelja zadovoljava se ako dete ima odgovarajući školski upseh. Oni od deteta ne traže uspeh ni na jednom drugom polju. Zaboravljaju da taj, školski uspeh ne garantuje uspeh u životu. Kapaciteti deteta za uspeh su mnogo veći i odnose se na sve oblasti razvoja a ne samo na školska postignuća. Međutim, ako ih vi ne negujete niti podstičete, ovi kapaciteti će ostati uspavani. Razmislite u kojim sve oblastima možete negovati uspešnost svog deteta? Da li možete da podržite neki njegov talenat koji nije vezan za školu? Hoćete li barem pokušati da ga ohrabrite da bude radoznalo, otvoreno za nova iskustva i saznanja? Da se ne boji neuspeha već da iz svojih grešaka uči?
Zaista, možete li pripremati dete za uspeh koji nije vezan samo za školu, već za onaj životni? Možete.
Od vaše međusobne komunikacije zavisi detetovo samopouzdanje, odnos koji će imati prema svojim obavezama, koliko će negovati svoje prijatelje, pa čak i to da li će postati optimista ili pesimista. Danas se smatra da se već u prvoj godini života određuje da li će dete postati optimista ili pesimista, u zavisnosti od ponašanja roditelja, pre svega, majke. Tako, na osnovu toga u kolikoj meri su zadovoljene bebine potrebe za hranjenjem, presvlačenjem ali i za nežnošću, dodirom, pažnjom beba taj stepen zadovoljstva generalizuje na celokupno svoje okruženje. Na ovaj način dete prima informaciju o svetu kao o pretežno prijatnom ili, u slučaju nedovoljne ispunjenosti potreba, kao o pretežno neprijatnom mestu. Optimistična deca imaju mnogo bolje predispozicije da postanu srećne i uspešne odrasle osobe, a smatra se da optimizam stečen u detinjstvu ostaje kao trajna vrednost i u odraslom dobu. Srećna deca izrastu u komunikativnije, otvorenije odrasle osobe, sa više samopouzdanja i spremnosti za rizike od onih koji nisu imali srećno detinjstvo.
Zaista, kada pitate srećne osobe zašto su srećne, one kao primer navode dobre međuljudske odnose sa porodicom i prijateljima, ljubav i zadovoljstvo bavljenja onim što vole. Uspeh i školska postignuća ne igraju značajnu ulogu u ovim odgovorima.
Nema komentara.