Kako roditelji izražavaju i obrađuju emocije može imati uticaja na detetob emocionalni i socijalni razvoj.
Način na koji se u porodicama izražavaju osećanja, priča o njima i reaguje na njih je ključan za emocionalno zdravlje sledeće generacije.
Kada postanemo roditelji, model koji smo imali u svojoj porodici utiče na onaj koji postavljamo u svojoj.
Skup organizovanih misli i osećanja roditelja, o sopstvenim i detetovim osećanjima je ono što psiholozi zovu “metaemocionalna filozofija”. Ona vrlo utiče na roditeljstvo i razvoj deteta.
Naša rana iskustva su ugrađena u način na koji se osećamo povodom svojih osećanja, i utiču na našu sposobnost da stvaramo zdrave odnose sa drugima.
Roditelji koji su naučili da prepoznaju i prihvate svoja osećanjam na primer da je “u redu biti tužan” su dobri u onome što psiholozi zovu “trening emocija” kod svoje dece. Ovi roditelji su svesni i emocija slabijeg intenziteta kod svoje dece, a dečije ispoljavanje emocija doživljavaju kao prilike za povezivanje i učenje o emocijama.
Roditelji koji su naučili da ignorišu ili poriču osećanja razvili su tendenciju da odbacuju dečija osećanja i tome uče svoju decu. Oni izbegavaju neprijatna osećanja poput tuge i besa, i žele da njihova deca rade isto, šaljući im poruke poput “Prestani da plačeš”.
Razvijanje sposobnosti da budeš svestan emocija, da ih razumeš i da umeš da ih regulišeš je važan deo dečijeg razvoja. Roditelji koji su vešti u emocionalnom treningu, imaju decu koja su uspešnija u emocionalnoj regulaciji, koja bolje kontrolišu ponašanje i imaju razvijenije društvene veštine.
Kako naučiti roditelje da razumeju svoja “osećanja o osećanjima” i poboljšaju uslove za zdrav emocionalni razvoj svoje dece? Kroz programeza roditelje koji uče o dečijim osećanjima i dečijem razvoju, od kojih se mnogi već primenjuju. Australijski program “Usklađivanje sa decom” uči roditelje kako da postanu emocionalni treneri, povežu se sa svojom decom, imenuju i validiraju detetova osećanja i pomažu im da rešavaju probleme.
Studija objavljena u časopisu Clinical Psychology Review pokazala je da su ovakvi programi delotvorni u poboljšavanju sposobnosti roditelja da podstaknu detetov emocionalni razvoj, naročito kod dece koja imaju teškoća sa mentalnim zdravljem i neurorazvojne poremećaje, poput ADHD-a. Naučnici ističu i da postoji potreba za programima koji bi ciljali neke posebno ranjive uzraste, i da bi rad sa roditeljima dece ispod dve godine mogao da predupredi mnoge dugotrajne emocionalne probleme i probleme sa ponašanjem.
Izvor: Neuroscience news / Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Nema komentara.