Slušala sam, ushićena, dok mi je profesionalni instruktor objašnjavao kako su dresirali delfine i slonove da rade neverovatne stvari, i na kraju mi je sinulo. Šta ako bih te iste tehnike primenila na svog tvrdoglavog muža?
Odmah sam krenula sa nazovimo dresurom. Nisam gunđala i negodovala za loše urađene stvari ali sam ga nagrađivala i glasno hvalila ako bi recimo, odmah nakon treninga, bacio prljavu odeću u korpu predviđenu za to. Videlo se odmah da mu prijaju ti mali znaci pažnje. Bila sam lukava i strpljiva. Nisam očekivala da američki suprug zbog jedne pohvale krene da menja svoje ukorenjene navike.
Jednom kada sam počela da razmišljam na taj način nisam mogla da prestanem. Hvatala bih beleške o dresuri i razmišljala kako bi to delovalo na mog muža?
Takođe sam počela da analiziram svog muža onako kako trener posmatra egzotičnu životinju. Prosvetljeni treneri nauče sve što mogu o vrstama, od anatomije do društvene strukture, da bi shvatili kako one misle, šta vole i ne vole, šta dopire lako do njih a šta ne. Na primer, slon je uvek u krdu životinja tako da mu odgovara hijerarhija, neke životinje su vegetarijanci, neke su vođe, neke usamljenici. Jednom kada sam počela da razmišljam na taj način, nisam mogla da prestanem. Hvatala bih beleške o dresuri vuka ili emua i razmišljala kako je to baš nešto što bi delovalo i na mog muža.
Pravila za svađu
Na izletu sa studentima, slušala sam profesionalnog trenera dok opisuje kako je jednu vrstu afričkih vrana naučio da ne sleću njemu na ramena i glavu već na poligon za vežbanje. Tajna je bila u preusmeravanju – umesto da ih uči da mu ne sleću na ramena on ih je učio da sleću na poligon. Koncept jeste jednostavan ali je sjajan.
Kod kuće, taj sistem sam praktikovala recimo ovako: pošto moj muž voli da mi se vrzma dok kuvam – da ispituje, proba, komentariše – ja bih, kada bismo krenuli sa kuvanjem, njega držala dalje od sebe i šporeta tako što bih mu na drugoj strani kuhinje ostavila neka zadatke, koje znam da voli da radi. Tako bih ja kuvala u miru dok bi on seckao peršun, beli luk ili nešto slično.
U nastavku: Trener delfina iz San Dijega pokazao mi je drugu dragocenu lekciju…
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Sestro dodji ti na Balkan