Reakcije
Malac je jedno vreme pitao kada ćemo da kupimo televizor. Mi smo mu uvek odgovarali: „Čim budemo imali para za to“. Sad je i prestao da pita. Može da gleda crtaće koje voli: Inspektora Radišu, Pingvina Čili Vili, Štrumpfove, Barbapapu, Garfilda… A i mama uvek iskopa neku staru dečju seriju, pa se i to gleda. Sve manje mari za događanja na ekranu. Čak i u ovoj našoj varijanti.
„Malac je silno poboljšao čitanje. Sada ga zatičem kako čita Politikine zabavnike i revije o automobilima.“
Deca koja nam dođu u goste ni ne primete da nema tv-a. Slobodno smo zaključili da njih to u stvari ni malo ne zanima, ali kad nema ničeg drugog… Kod prijatelja, neke reakcije su bile dramatične. Od toga da preterujemo, izmišljamo problem gde ga nema, do toga da smo baš smislili čudan način da budemo originalni. Međutim, stidljivo su se pojavili i oni koji su shvatili u čemu je stvar.
Pokret otpora
Ovim je, možda i simbolično, u našoj maloj porodici počeo pokret otpora stereotipima i glupostima. Spisak je stvarno podučak. Ali, o tome nekom drugom prilikom…
(Roditelj & dete, februar 2013.)
Apsolutno se slažem! Mi još uvek nismo izbacili, ali ga jako retko uključujemo i mnogo je bolja atmosfera u dnevnoj sobi nego kada radi TV. Previše odvlači pažnju od lepših stvari i komunikacije uživo.