Deca se odgajaju kao božanstva što onemogućava njihovu pripremu za realan svet. Roditelji ih štite od obaveza i onda upadaju u sopstvene zamke jer deca postaju teška za komunikaciju.
Savremena porodica zapravo je skup pojedinaca koji žive paralelne živote u istom stambenom prostoru. U njoj nema razgovora kakve pamte naši stari iz vremena sakupljanja oko ognjišta kada se, nakon radnog dana, pričalo o svemu životno važnom, mladež poučavala, hvalila, ukorevala… Institucija braka je u ozbiljnoj krizi. Olako se u njega ulazi, ali još brže izlazi. Početak svega je, čini se, u „svadbenim nadmetanjima“ porodica mladenaca – uskliku „zgazi ga“ mladinih pred oltarom i plemenskom likovanju mladoženjenih na nevestino uzimanje prezimena. Supružnici često razvijaju takmičarske umesto partnerskih odnosa, a Bog nas je stvorio različite kako bismo mi stvorili porodicu, ocenjuje specijalista medicinske psihologije dr Vlajko Panović, klinički psiholog Vojno- medicinske akademije u Beogradu.
Govoreći o temi „Kriza savremene porodice“, na tribini koju je Svetosavska omladinska zajednica priredila u konferencijskoj sali Višeg javnog tužilaštva, dr Panović je istakao da se danas kroz razne New age filozofije forsira individualizam, meditativno spajanje sa „univerzalnom inteligencijom“ koje daje iluziju moći i čini čoveka potpuno nemoćnim za osećanje empatije, otupelog na bol i solidarnost. Nasuprot New age modelu stoji hrišćanski model vaspitanja, koji ostvarenje čovekove ličnosti vidi u kontaktu sa prirodom i drugim ljudima. Današnjem čoveku život je tehnički olakšan, ali istovremeno čovek je tehnikom zarobljen, usamljen i nesrećan.
– Imam sve više dece zavisnika od društvenih mreža i video-igrica sa kojima radim. Ne želim ni da pokušam da zaustavim točak istorije, ali moramo naći načina da se odredimo prema sadržajima savremenog doba, a da sačuvamo ono što je tradicionalno dobro. Odrastao sam u višečlanoj porodici u kojoj je deda organizovao obaveze nama deci, a mi bezuslovno prihvatali. Danas imamo porodice u kojima decu ne mogu da nauče da izbace smeće, ručaju na vreme… Teško se prihvataju uloge što otežava usvajanje radnih navika. Takođe, postoje teškoće u postavljanju granica… Deca se odgajaju kao božanstva što onemogućava njihovu pripremu za realan svet. Roditelji ih štite od obaveza i onda upadaju u sopstvene zamke jer deca postaju teška za komunikaciju. Nedostaje zajedničko vreme i spontani porodični izlasci. Savremene porodice sve teže nalaze mesto i vreme za to, a time nedostaju razgovori, takt i strpljenje u međusobnim odnosima – deo je bogatog terapeutskog iskustva dr Vlajka Panovića.
Deca se moraju naučiti racionalnom korišćenju mobilnih telefona i kompjutera. Moramo biti obazrivi i voditi ih ka onome što će im pomoći da sebe definišu kao ljudska bića. Da ih usmerimo da osvajaju percepciju lepote i dobrote, razvijaju toleranciju i ne ismevaju različite od sebe, savetuje iskusni lekar.
Sve je manje radosti u ljudskim životima. Današnji čovek je sve više adaptiran, a sve manje gospodar svog vremena za razgovor i spontano mišljenje. Pored roditeljskih, deca usvajaju i poruke preko televizije i interneta. Umovi su im prepuni slika što remeti maštu, neophodnu za kreaciju. Virtuelni svet se meša sa realnim, a gubitak testa realnosti je prvi kriterijum ludila. Ne treba paničiti, ali zamisliti se moramo, ukazuje dr Vlajko Panović.
Do sedme godine kod dece bi trebalo izgraditi tri tabua: agresiju, autoagresiju i incest. Danas, ističe dr Panović, dešava se da deca prekrše neki od tabua i pre izgrađivanja. Važno je da u životima dece svi mi odrasli budemo aktivno prisutni, pomognemo im pri odabiru sadržaja koji će im biti na spasenje, a ne na podsticaj adrenalina, uzbuđenje kakve mahom nudi spoljni svet, zaključio je dr Vlajko Panović.
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Na mogu da shvatim da neko moze da bude specijalista medicinske psihologije i klinički psiholog Vojno- medicinske akademijea kaze da nas je BOG stvorio različite kako bismo mi stvorili porodicu.
Potrudi se da shvatiš.
Kada ti to bude uspelo, nećeš se više čuditi.
Hajde ti nama reci, a koje si ti to škole završio, te tako lako zakljujes o nečem o čemu pojma nemaš.