Svako od nas ima nekog svog gremlina u glavi koji mu pravi život ovakvim ili onakvim. Ja imam aždaju. Koja sada spava. Već godinama. Uspavala sam je sa dobrim razlogom. Moje dete ne zaslužuje da se nosi sa maminom aždajom.
Ono je počelo da se navikava na to da mami nije dobro. To me je bolelo. A nisam znala šta treba da uradim da to prođe. Znam samo da sam dodatno patila što nisam bila sposobna da vreme posvetim detetu. I što više nisam nalazila opravdanja, čak ni razumevanje za ono što mi se dešava. O razumevanju okoline da ne govorim…
Ne znam šta sam uradila, samo znam da sam se probudila ja, a da sam tu svoju aždaju uspavala. Probudila sam se svom svojom snagom volje želeći da ne izgubim više ni minut u krevetu. U trenutku sam shvatila: marljivo radim, dan i noć, trudim se da budem najbolja mama, najbolja supruga, najbolja sestra, najbolji prijatelj… toliko se trudim da zaboravim da budem najbolje ja.
Shvatila sam da ne mogu da provedem život radeći, trčeći na sve strane i trošeći se do besvesti, pa onda umesto da uživam u plodovima svog rada sa svojom porodicom, ja se oporavljam od njega u krevetu. Ili klonem i trunem. To je moralo da prestane i to bez odlaganja!
Naravno, nisam mogla sama. Ne možemo uvek sve sami, čak i onda kada se pravimo da možemo. Bila mi je neophodna pomoć stručnjaka da se izborim sa tom nemani koja me je svako malo izjedala iznutra. Neizmerna podrška porodice i prijatelja igrala je ključnu ulogu da u svom radu na sebi istrajem. Pomoć sam želela. A kad nešto želiš, to lakše ostvariš.
Tako sada ta moja aždaja spava. Godinama već. A ranije se budila na nekoliko meseci.. Naravno, nisu prestali životni problemi. Ali budimo realni, neće nikada ni prestati. Sada živim za trenutke kojima se svaki roditelj raduje: uživam u radosti nakon što sam dete naučila da vozi bicikl, uživam u zajedničkom porodičnom osvajanju planinskih vrhova, sjajnim putovanjima, uživam u dobrim ocenama, u svakoj glumačkoj ulozi koju smo zajedno spremili moje dete i ja za školsku predstavu, u zajedničkom čitanju stripova, enciklopedija i drugih knjiga. Uživam u vremenu provedenom sa detetom.
Svako ima svoje gremline koji nam otežavaju u životu. Ja sam imala aždaju koja je godinama jačala sve više i više. Toliko da je umela potpuno da me onesposobi na jedan vremenski period dok ne ustanem i ne krenem ispočetka. Mene jaku. Tada sam bila zadovoljna svakom pobedom nad njom i što sam nastavila dalje. Ali u suštini, ona se samo primiri do sledeće prilike. A ovo je pobeda! Onesposobila sam ja nju!
Ponosna što sam pobedila bolest od koje neki umiru, još ponosnija sam sada nakon što sam promenila sebe i prilagodila se da bih bila bolji roditelj, bolja supruga, bolja ja. Znate ono kad kažete da biste uradili sve za svoje dete?
E pa, ja sam uradila to „sve“! Radim i dalje.
Svojoj deci trebamo zdravi. Ne preumorni od posla i problema. Zdravi! Ne preumorni od borbe sa vetrenjačama u našoj nesređenoj zemlji. Deci trebamo zdravi. A nije neizvodljivo. Bar ne kada zavisi od nas. A uglavnom zavisi. Potrebna je samo jaka volja i želja da se malo promenite i poboljšate. I za sebe i za svoje najvoljenije.
Napisala: Jelena Đukić-Pejić, dugogodišnji novinar, dopisnik nemačkog WDRa. Potpuni zaljubljenik u prirodu, životinje, muziku, knjige, psihologiju. Filantrop, veruje u ljude i veruje ljudima. Spava kada stigne, a radi na solarnu energiju. Živi za život.
Koucing za roditelje
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: ŽENSKE PRIČE
Razmišljala sam: šta je to u meni što pokreće ljude da plaču?
Moja prijateljica je izdala knjigu i kada sam je pozvala da joj čestitam kroz suze je govorila: "Bila sam skroz ok, a rasplakala sam se čim sam ugledala tvoje ime...
Izvini drugarice što sam rodila dete
Pišem tebi koja si mi i dalje draga, a koja si me otpisala onog trenutka kad sam postala mama: Draga moja, Izvini što ti više nisam zanimljiva mada sam i dalje...
Priče u prolazu: Šta je nama naša borba donela?
Piše: Ivana Mićić, Mama zašto U jednom malom primorskom mestu na Jadranu postoji grafit na kome piše: „Neću žvaku, hoću kusur.“ Deluje istinito ali ipak je laž. Grafit su...
Za promenu, probaj sa pohvalom
Za promenu, probaj sa pohvalom. Nije istina da "se kvari ko se hvali". Istina je da nas samokritika sve više sateruje u ćošak, a pohvala otvara naše vidike za sve...
Nema komentara.