A onda je u protekloj deceniji, a posebno u nekoliko poslednjih godina, potpuno nov krug ekonomista, pedagoga, psihologa i neuronaučnika počeo da obelodanjuje dokaze koji uzdrmavaju mnoge pretpostavke kognitivne hipoteze.. Za razvoj deteta, tvrde oni, nije presudna količina informacija koje ćemo mu nagurati u mozak u prvim godinama života.. Najvažnije je da podstaknemo razvoj sasvim drukčijeg skupa kvaliteta, među kojima su upornost, samokontrola, znatiželja, savesnost, istrajnost i samopouzdanje.. Ekonomisti ih nazivaju nekognitivnim sposobnostima, psiholozi crtama ličnosti, a mi ostali ih najčešće vidimo kao karakter..
Najvažnije je da podstaknemo razvoj sasvim drukčijeg skupa kvaliteta, među kojima su upornost, samokontrola, znatiželja, savesnost, istrajnost i samopouzdanje..
Postoje veštine za koje je potpuno održiva prosta računica što se nalazi iza kognitivne hipoteze – da bi se razvila neka sposobnost, važno je početi s radom što ranije i vežbati što više.. Želite li da popravite slobodno bacanje, svakako ćete brže napredovati ako svakog popodneva ubacite loptu u obruč dvesta puta umesto dvadeset.. Ukoliko ste đak četvrtog razreda, sigurno ćete bolje čitati ako preko raspusta pročitate četrdeset knjiga a ne samo četiri.. Pojedine veštine su zapravo prilično mehaničke.. Priča se, međutim, usložnjava kad se prebacimo na razvoj nešto finijih odlika ljudske ličnosti.. Nećemo se ništa lakše nositi s razočaranjima ako ih budemo satima predano doživljavali.. I deca nemaju manju potrebu za saznanjem samo zato što im niko nije od najranijeg uzrasta trenirao znatiželju.. Sticanje ili gubitak ovih sposobnosti svakako nisu posledica slučajnosti – psiholozi i neuronaučnici su u poslednjih nekoliko decenija uradili dosta na rasvetljavanju njihovog porekla i razvoja – ali mehanizmi jesu složeni, nepoznati i često vrlo tajanstveni..
(…)
Na koji način nas iskustvo iz detinjstva oblikuje baš u ovakve ljude kakvi postajemo? Ovo je važna ljudska nepoznanica, tema bezbrojnih romana, biografija i memoara; predmet nekoliko vekova dugih filozofskih i psiholoških rasprava.. Taj proces – iskustvo odrastanja – na trenutak se možda čini predvidljivim, pa čak i mehaničkim, ali na trenutke postaje proizvoljan i ćudljiv; svi smo upoznali zrele muškarce i žene koji ne uspevaju da umaknu sudbini što im je još u detinjstvu predodređena, ali i ljude koji su nekakvim čudom prevazišli surov početak..
Doskora, međutim, naučnici nisu ozbiljno koristili svoja oruđa da ogule slojeve misterije o detinjstvu, da pomoću eksperimenata i analize utvrde kako iskustvo iz prvih godina našeg života utiče na ono što nam se događa u odraslom dobu.. Zahvaljujući trudu novih generacija naučnika i to se menja.. Iza njihovog rada stoji jednostavna mada napredna pretpostavka: ove su nedoumice ostajale nerešive zato što smo odgovore tražili na pogrešnim mestima.. Ako želimo da poboljšamo budućnost sve dece, a posebno one siromašne, moramo se okrenuti detinjstvu na nov način, moramo postaviti elementarna pitanja o tome kako roditelji utiču na svoju decu; kako se kod ljudi razvijaju sposobnosti; kako se obrazuje karakter..
Odlomak iz knjige „Tajna uspešne dece“ Pola Tafa (Laguna)