Ljubav prema prosveti dugujem Vama

Ovo nije hvalospev nekom koga više nema. Ovo je tuga jedne devojčice za njenom razrednom.

Zaslužili ste od mene i stih i pesmu, i priču i roman i suzu. Zaslužili ste i svaku moju pročitanu knjigu, i svaki napisan tekst i svu ovu ljubav prema književnosti i prema prosveti, posvećujem Vama.

I prvi dan u Gimnaziji. I prvi dan na Fakultetu. I prvi dan na poslu, i prvo starešinstvo, posvećujem Vama.

- Advertisement -

Ovo nije hvalospev nekom koga više nema. Ovo je opomena svima koji žele da kažu HVALA i da vide nekog, da ga pozovu. Ne sutra, ni sledeće nedelje, ni kada diplomiraju, ni kada se udaju, nego SADA.

Ovo nije hvalospev nekom koga više nema.
Ovo je tuga jedne devojčice za njenom razrednom.
Ovo je oproštaj jednog malog prosvetara sa svojim velikim UZOROM.
Ovo je ljutnja jedne odrasle osobe što je zakasnila.

I žao mi je što nikada nećete pročitati sve što sam napisala, što nikada nećete videti koliko sam odmakla od one naše ‘Priče o zatrovanom potoku’.
Znate, godine su učinile svoje, pa me više zatrovani potok ne asocira na prirodu, nego na društvo… Možda bi Vas to razočaralo, ali opet, žao mi je što niste upoznali odraslu mene i što nismo popile kafu kao koleginice, a ne kao razredna i učenica.

Žao mi je i što Vas nisam pozvala svakog septembra da Vam čestitam rođendan i svakog marta Dan žena. Žao mi je… jer sam Vas se svakog praznika setila.

Možda da se godine nisu ‘skrolovale’ ovako brzo, da mi nije bilo glupo da pitam nekog za broj. Možda da sam se manje plašila da li ćete me uopšte prepoznati. Možda da nisam čekala savršene uslove.

Žao mi je što već 10 godina PLANIRAMO da vas iznenadimo. Mi, vaše učenice. I da bar nismo svaki put kada se vidimo pitale ‘kad ćemo kod razredne?’ I da smo bar jednom rekle ‘sada’… i da bar nismo čekale da položimo vozački, pa da popravimo 4 iz srpskog, da prođe prijemni, pa da prođe prvi ispit, pa onda da očistimo godinu, pa na leto ćemo, pa čim diplomiramo. I u želji da upoznate što bolju verziju odraslih nas, ostale smo za Vas one dve male devojčice. A nama je ostalo ‘žao mi je’ i ‘da bar’ …

- Advertisement -

Ali ja ću Vas pamtiti… onako veliku i pravičnu, nasmejanu i ljutu, u malom, crvenom pežou, kose sakupljene u punđu punu ukosnica, kako šaljivo preti čuvenim Mirkom Pamtićem (Mirko za mir i Pamtić da zapamtimo).

 

Autor: Nataša Grbović, pedagog

Izvor: Faktor

spot_img

Najnovije

Zašto hoće uvek isti crtani, uvek istu priču?

Iako vam je puno različitih crtanih filmova na dohvat ruke vaše dete hoće onaj stari koji sigurno zna napamet? Isto tako uvek bira istu priču za uspavljivanje koju vam je najverovatnije postalo dosadno da čitate. Ponavljanje ovih bajki je veoma važno za razvoj vašeg deteta.

Zdravstvene posledice naglog pada temperature: Šta treba da znate kada temperatura padne sa 35 na 15°C?

Nagli pad temperature za 20 stepeni u roku od jednog dana može ozbiljno uticati na zdravlje. Kako se organizam prilagođava ovim uslovima?

Oluja odnela krov škole rekonstruisane pre pet godina

Tokom olujnog nevremena koje je u ponedeljak pogodilo Vojvodinu došlo je do obrušavanja dela krova na objektu Osnovne škole "Sremski front" u Šidu.

Tesla je tako precizno opisao šta nas sve to čeka u 2035. godini: Evo šta je predvideo

Nikola Tesla, jedan od najvećih umova 20. veka, nije bio samo pronalazač, već i neverovatno precizan vizionar.

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img