Majke su najbolje majke, očevi isto tako

Podizanje dece suviše važno da bi bilo prepušteno ikome drugom osim majkama i očevima

Razlikovale su se na dva načina. Meni se čini da je moja majka bila tipična. Podizala je svoju decu, od koje sam ja najstariji, s dubokom ljubavlju i intuitivno pronađenom ravnotežom između roditeljskog maženja i roditeljskog ulivanja discipline. Radila je to, međutim, po cenu ogromnih ličnih žrtava, a jedina joj je nagrada bilo posredno uživanje u našem ličnom napredovanju.

Tim pradrevnim vrlinama i intuitivnosti naše profesionalne majke dodale su dve nove dimenzije. Intuiciji su dodale profesionalno znanje, a uživanju koje su doživlja-vale sada dodaće posredno uživanje koje će doći kasnije.

- Advertisement -

Među ovim mladim majkama nije bilo nikakvog okapanja nad dosadnim poslovima. Svakako, i one su morale da se bave prljavim pelenama i kućnim poslovima baš kao i moja majka, samo što za razliku od nje one više nisu suočene sa životom koji nema da im ponudi ništa osim tih poslova.

S njima to nije slučaj ni izbliza.

Ove majke dobijaju svoje drugo obrazovanje, mnogo plodonosnije i mnogo korisnije po njihov sopstveni rast i razvoj nego što su ikada i zamišljale.

U životnom dobu koje je za moju majku bilo vrhunac njihov život, u vrlo stvarnom smislu, tek počinje.

Institut u stvari uopšte ne uči decu. Institut uči majke kako da uče svoju decu. Eto dakle naših mladih majki u punom jeku života, ne na početku kraja, nego pre na kraju početka.

I one same, sa svojih dvadeset pet ili trideset dve godine, uče da govore japanski, da čitaju španski, da svira-ju violinu, vežbaju gimnastiku, odlaze na koncerte i u muzeje i rade još mnogo toga divnog o čemu većina nas sanja negde u nekom nedefinisanom vremenu u dalekoj budućnosti, koja uglavnom nikad ne dođe. Činjenica da se svime ovim bave sa svojom sasvim malenom decom veoma im uvećava uživanje u svemu.

- Advertisement -

Te majke osećaju da imaju vrlo važan cilj i ponose se svojom decom i doprinosom koji će ta deca dati svetu.

Takođe proširuju i uvećavaju vlastito znanje i otkrivaju da su postale sposobnije i samopouzdanije nego što su bile pre nego što počele da podučavaju svoju decu.

Mada su očekivale da će im se dete promeniti, zaprepašćuje ih kada ustanove da i same zbog toga što su odlučile da budu profesionalne majke imaju veća očekivanja i ciljeve u životu.

Lep sporedni efekat, zar ne?

Ovako je s profesionalnim majkama.

Znači li to da za majku koja nije voljna da se puno radno vreme posveti profesionalnom materinstvu nije moguće da poveća inteligenciju svoje bebe?

- Advertisement -

Svakako da ne znači.

Hiljade majki (i očeva) koje poznajemo uopšteno se mogu podeliti u tri grupe.

Prvu grupu čine maločas opisane majke koje su sve vreme majke. Svojoj majčinskoj karijeri one pristupaju s istom predanošću i profesionalnošću kao i svi drugi ozbiljni profesionalci i u potpunosti su predane svojoj bebi.

Drugu grupu čine majke koje sa svojom bebom provode mnogo vremena, ali ipak ne sve vreme. Ove majke su takođe potpuno predane svojoj bebi. Razlozi što joj ne posvećuju sve svoje vreme kreću se u rasponu od ekonomske prinude pa do velike želje da rade još nešto pored toga što su majke.

Treću grupu koju viđamo čine majke koje sa svojom bebom mogu da provode samo neko kratko vreme, mada su i one u potpunosti predane svom detetu. Većinu njih teška novčana oskudica primorava da glavninu vremena provode van kuće, što je tragično i za njih i za njihove bebe.

Jedno zdravo društvo trebalo bi svakoj majci koja želi da bude kod kuće s detetom da obezbedi mogućnost da bude kod kuće s detetom.

Svim ovim majkama zajedničko je to što su potpuno odane svojoj bebi i, shodno tome, rešene da joj pruže mogućnost da u životu postane dobra u svemu što je uopšte moguće.

Postoji, očigledno, i četvrta grupa majki, ali njih mi ne viđamo. Te majke se kreću od onih kojima je rođeno dete dosadno, pa sve do onih koje zaista ne vole svoje dete.

Iz toga sledi da ova grupa obuhvata majke u rasponu od onih koje dete zanemaruju (ako izuzmemo to što ga hrane i oblače) pa do onih koje ga zlostavljaju i ponekad idu sve dotle da ga i ubiju. Činjenica da majke iz ove poslednje grupe ne viđamo i ne poznajemo nije nikakvo posebno iznenađenje.

U jednoj panel emisiji na televiziji drugi gost, po zanimanju novinar, rekao mi je: „S obzirom na vaša osećanja prema deci, verujete li da bi ljudi morali da dobiju dozvolu da bi imali dete?“

Odgovorio sam mu da nikada nisam ni pomislio na to, ali da ću sada razmisliti.

I zaista sam u međuvremenu razmišljao.

Ako bih smatrao da su vlade i vladine ustanove toliko razumne da mogu da sprovedu solomonsku mudrost i sa stopostotnom tačnošću odrede, unapred, ko su potencijalno oni koji će svoje dete zanemarivati, zlostavljati i čak ubiti, ova ideja ne bi bila loša. Nemam, međutim, dovoljno vere u vlade da bih poverovao kako ovakva mudrost postoji.

Osim toga, gajim snažno osećanje da mnoge žene kojima su deca bila dosadna ili ih nisu volele postanu prvoklasne majke i prvoklasna ljudska bića pošto dobiju svoje dete.

Dolazak novorođenčeta na svet čini prava čuda s nama odraslima.

Na svu sreću, ta četvrta grupa roditelja, koju mi ne viđamo, veoma je mala.

Prva grupa, majke koje žele da sve vreme provode uz svoje dete i koje imaju dovoljno sreće da im je to i moguće, mogu da povećaju inteligenciju svoje bebe, što i postižu kada znaju kako.

Druga grupa majki može da poveća inteligenciju svoje bebe, i one to i postižu kada poseduju potrebno znanje. U proseku ove majke uspevaju da provedu sa svojom bebom možda tri ili četiri sata dnevno, što je sasvim dovoljno vremena da nauče bebu da čita, računa i stiče enciklopedijsko znanje i omogućuje im da umnože, a ne prosto nadograđuju bebinu inteligenciju, čime takođe podstiču i rast bebinog mozga.

Kod ove grupe majki manja je verovatnoća da će imati dovoljno vremena da nauče svoju bebu da svira violinu, govori nekoliko jezika (osim ako su i sami roditelji sticajem okolnosti bilingvalni) ili vežba gimnastiku.

spot_img

Najnovije

Psihološkinja objasnila – zašto nije dobro da dete uvek bude poslušno

Roditelji žele da deca budu poslušna, ali to nije dobro - psihološkinja upozorila na tihu i skrivenu opasnost

Poremećaj protivljenja i prkosa kod dece (ODD) – kako prepoznati da postoji problem

Opozicioni prkosni poremećaj (engl. oppositional defiant disorder = ODD) je termin koji se koristi za decu i adolescente koja pokazuju ponavljajući obrazac prkosnog i negativnog ponašanja prema ljudima

Dobre vesti za roditelje trojki, četvorki, petorki, šestorki i duplih blizanaca: Stiže stalna novčana pomoć

Evo šta vam je potrebno od dokumenata i gde se podnose kako biste ostvarili pravo na ovu pomoć

Volite pečeno kestenje? Evo saveta kako da ih pripremite kod kuće

Kesteni vrući, vrući... S nestrpljenjem smo dočekali sezonu omiljenih šumskih plodova – kestena!

Kako da ZAISTA steknete poštovanje svoje dece? Svaki roditelj tome teži

Deca će vas poštovati tek kad naučite ovu moćnu rečenicu - jednostavna je, a menja sve

Pratite nas

KOMENTARI

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

SLIČNI ČLANCI KOJI VAS MOGU ZANIMATI:

spot_img