Podizanje dece suviše važno da bi bilo prepušteno ikome drugom osim majkama i očevima
Često me zbunjuju današnje tvrdnje da majke u savremenom svetu moraju da idu na posao i zato ne mogu da provode po ceo dan učeći svoju decu.
Prećutni smisao iza ovih tvrdnji podrazumeva da moja staromodna majka zbog toga što nije odlazila na posao nije imala da radi ništa drugo nego da čitav dan samo podučava svoju decu.
I sama pomisao da za to četvrt veka dok je moja majka predano odgajala svoju decu nije imala da radi ništa drugo njoj samoj bi bila vrlo smešna, isto kao i njenim savremenicama. Najvećim delom tog dvadesetpetogodišnjeg perioda moja majka nije imala mašinu za veš, šporet ni na gas niti električni, električnu šivaću mašinu ni automatsku rernu, a i da ne pominjemo toster, mašinu za posuđe, kuhinjski mlin za otpatke, mikser, električni otvarač za konzerve ili klima-uređaj.
Tako je pored podizanja dece moja majka imala da radi još ponešto, na primer da šije na ruke, krpi čarape, loži peć na ugalj i sprema na njoj hranu, ručno pere rublje, i tako dalje, i tako dalje, sve do duboko u noć. Istina je da nije odlazila na posao dok je nas podizala. Nije istina da za to vreme nije radila.
Isto to važi za sve ostale majke i decu koje sam poznavao do svoje osamnaeste godine.
Pritom mi nije namera da kažem kako smo bili siromašni ili neobrazovani. Majka je uspela da pohađa državni učiteljski fakultet, otac je zarađivao platu koja se u vreme Velike depresije smatrala za pristojnu i trošio je svaku paru koju je mogao da odvoji na knjige, jer ih je voleo, i naša tesna kućica bila je puna knjiga.
Moja je pretpostavka da su moja majka i ostale majke iz tog vremena svojoj deci mogle da posvete znatno manje od četiri sata dnevno.
Majke uvek imaju da rade mnogo toga pored podučavanja svoje dece. Čudo je što uopšte uspevaju tako izvanredno da obave taj posao za tako malo vremena koliko za to imaju.
Šta je dakle s trećom grupom majki, koje imaju vrlo malo vremena za svoju bebu? Da li i one imaju mogućnost da povećaju inteligenciju svoje bebe kao što ova knjiga predlaže?
Tim majkama je, ako žele to da urade, ova knjiga i ono čemu ona podučava potrebnija nego ikom drugom.
Tvrdnja da nije najvažnija količina vremena koju možemo da provedemo sa svojom bebom nego kvalitet tog vremena pretvorila se u gotovo uhodanu uzrečicu.
Naravno da je važno da kvalitetno provodimo vreme sa svojom decom, ali važna je i količina vremena.
Živimo u društvu koje bi volelo da veruje kako je ženama u njemu moguće da budu sve svima.
To nije moguće.
Ideja da je moguće biti supermama, koja radi puno radno vreme van kuće, a istovremeno je u stanju da pruži svojoj deci materinstvo kakvo je njoj pružala njena majka s punim radnim vremenom majke, sasvim je besmislena, naravno.
To se ne može.
Vrlo je nepošteno, zapravo, očekivati to od ijedne žene, ali niko ovo neće da kaže jer to znači da mi, kao pojedinci i kao društvo, moramo da se odlučimo između budućnosti naše dece i onoga što možda posmatramo kao svoju profesionalnu budućnost.
U jednom zdravijem društvu žena koja odluči da dobije bebu trebalo bi da može sa svojim detetom da provede šest godina, a ne šest meseci, i da se posle toga vrati onome što je radila pre nego što se porodila.
Mnoge žene posvećene svojoj profesiji uradile su upravo to i one kažu da je materinstvo s punim radnim vreme-nom najvažniji posao kojim su se ikada bavile. Pored toga još kažu da su sada mnogo bolji advokati, lekari ili šta god drugo da im je zanimanje nego što su bile pre razdoblja u kome su po zanimanju bile samo majke.
Šest godina je vrlo kratko razdoblje u životu odraslog čoveka, ali za jedno dete tih šest godina nikada neće moći da se ponove.
Tragično je po naše društvo što očevi i majke i prečesto moraju da rade prekovremeno da bi svojoj deci mogli da obezbede pristojnu materijalnu egzistenciju dok ih njihovo sasvim malo dete viđa vrlo malo upravo kada su mu najpotrebniji.
Zatim, pošto smo stekli materijalnu sigurnost, koja nas je toliko zaokupljala, hoćemo da provodimo vreme sa svojom, sad već odraslom, decom, ali ona više nemaju vremena za nas. Prekasno shvatamo da je voz već otišao. Možda ona druga kola ili ona letovanja i nisu bila toliko važna kao što smo mislili.
Definitivno bismo svi mi i čitavo naše društvo morali da preispitamo svoje stavove o životu naše dece između rođenja i napunjenih šest godina života.
Svi bi negde u dnu srca trebalo da znaju da odvajanje sasvim male dece od majke i smeštanje s desetinama druge sasvim malene dece koja su takođe odvojena od majke uopšte nije dobra ideja.
Svi bi to trebalo da znaju, ali niko neće to da kaže. Naša sadašnja radna snaga sagrađena je na pretpostavci da nema potrebe da malena deca budu uz majku nego ih umesto toga možemo sakupiti u stado kao ovčice i sve će funkcionisati sasvim lepo.
Ovo je laž.
Kvalitetno vreme je divno i krasno, ali detetu ništa ne može da zameni majku i oca.
Nikada nije moglo i nikada neće ni moći.
Što je dete manje, to je važnije da roditelji s njim provode i dovoljno vremena i da to vreme bude kvalitetno ispunjeno.
Majke su najbolji učitelji, a isto važi i za očeve.
Ako u svetu sve bude dobro išlo, oni će to biti i dalje. Čarls Simons je jednom prilikom rekao: „Ako hoćete da ispravite greške i poroke sveta, za početak vrbujte za taj zadatak majke.“
Mi smo majke počeli da regrutujemo pre više od tri decenije i nikada se zbog toga nismo pokajali.
Svetu je, kao što zna svako ko čita novine u bilo kom njegovom kutku, uveliko potrebno da ispravi svoje greške i poroke.
Ne bi bilo posebno teško dokazima potkrepiti ubeđenje da je svet lud kao Ludi Šeširdžija.
Ima i onih koji postavljaju pitanje ima li uopšte smisla podizati vrlo sposobnu decu koju krasi izrazito zdrav razum da bi živela u svetu koji je suštinski šenuo pameću.
Ako čovek malo razmisli o tome, postaće mu jasnije da je odgajanje vrlo sposobne i mentalno potpuno zdrave dece jedina moguća nada u izlečenje poludelog sveta od njegovog ludila.
Svet sam po sebi, u svom normalnom prirodnom sta-nju, ne samo što je potpuno razuman i zdrav nego je i izvanredno uređen.
Isključivo su ljudi ti koji od sveta stvaraju normalan ili lud svet. Kakav bi drugi način uopšte mogao postojati da se stvori mentalno zdrav svet sutrašnjice osim da odgajamo mentalno potpuno zdravu decu?
Jer sutrašnjica je stvorena od dece iz celog sveta i sutrašnjica će osvanuti – sutra.
Mi, ljudska bića, tkivo smo od koga su satkani snovi.
Odlomak iz knjige “Kako da povećate inteligenciju svoje bebe”
Glen Doman, Dženet Doman
Laguna, 2016.
Učenje počinje od rođenja, a ne od šeste godine, kada počinje formalno obrazovanje!
Glen Doman je preko pedeset godina istraživao zbog čega deca od rođenja do napunjenih šest godina uče bolje i brže od dece u starijim uzrastima. Rezultate ovog izuzetnog rada kojim je dokazao da su sasvim mala deca mnogo sposobnija za učenje nego što smo ikada pomišljali primenio je i na praktičnom polju. Kao osnivač Instituta za ostvarivanje ljudskih potencijala razvio je sveobuhvatan program za rani razvoj deteta, koji svaki roditelj može da primeni kod kuće.
Knjiga Kako da povećate inteligenciju svoje bebe pruža vam iscrpan program koji će vam pokazati kako je lako i koliko je zadovoljstvo učiti svoje sasvim malo dete da čita, da razume matematiku i da proširi svoje opšte potencijale za učenje. U knjizi je pažljivo objašnjeno kako da započnete i proširite ovaj izvanredni program, kako da pripremite i organizujete neophodni materijal i kako da potpunije razvijete sposobnosti svog deteta za učenje.
Pridržavajući se jednostavnog svakodnevnog redosleda koraka Domanovog programa, opušteno i s mnogo ljubavi omogućićete svom detetu da kao i milioni dece širom sveta doživi radost učenja.Uz pomoć ove knjige pružićete svom detetu veliku prednost za ceo život.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Da li će plakanje istraumirati moje dete?
Kako da znam da li će plakanje istraumirati moje dete i koji su to događaji i situacije koje na moje dete mogu ostaviti trajne (negativne) posledice - pitanja su koja...
Jovana Papan: Postoje dečija ponašanja koja slobodno možete ignorisati
Okupili su 100 britanskih roditelja i ispitivali ih o njihovom roditeljstvu. Oko polovine njih se izjasnilo kao “nežni roditelji”, od toga su 84% bile bele, visoko obrazovane žene. Šta ovaj...
Deca influensera: Kako je detinjstvo postalo najskuplji sadržaj
Komercijalizacija dece na internetu postala je uobičajena pojava od Amerike do Rusije. Zakonske regulative širom sveta kasne za ovim društvenim fenomenom, pa mnogi roditelji prelaze granice u eksponiranju svoje dece...
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Nema komentara.