Da bi se upravljalo milionskim masama – da pozajmim Orvelov izraz – “prola”, potrebno je, kroz ovako osmišljen sistem, ljude od malih nogu lišiti radoznalosti, fleksibilnosti, pustolovnosti – pogledajte decu kakva su pre nego što krenu u školu (i nastavnike koji su tek počeli da rade) – i istovremeno ih zatupljivati idiotskim programima ili ih zatrpavati beskonačnim količinama podataka; rezultat je isti: nesigurni, demoralizovani, izolovani pojedinci s malo vere u ličnu inicijativu i kritičko promišljanje sveta oko sebe uopšte, i vladajućih struktura posebno. U doba kad se proizvode ogromne količine proizvoda, nužne su ogromne mase potrošača. Seća li se iko da je glupo kupovati ono što mu ne treba? Je li iko toga danas svestan? Ako je sistem podešen tako da mlade ljude ne podstiče da misle, onda će, uza sve navedeno, postati i žrtve marketinških i PR vračeva, a marketing je, u tom smislu, takođe počeo da se razvija u SAD-u, početkom 1920-ih. U to doba je svoju kancelariju u Nju Jorku otvorio Edvard Bernejs, nećak Sigmunda Frojda, koji je genijalno primenjivao ujakove spoznaje u reklamnim kampanjama i osmišljavanju “američkog načina života”. Stvari su se, vidimo, razvijale paralelno: ogroman broj potencijalnih potrošača najpre je trebalo primereno odškolovati, da bi proizvodili ogroman broj proizvoda, da bi zatim te proizvode kupovali, i sve to da bi ostali pasivni i eliti donosili profit. Što se promienilo od tada? Ništa, osim što smo se i mi našli u vrzinom kolu.
Šta su škole danas? “Laboratorije za eksperimente na mladim umovima, centri za uvežbavanje navika i stavova koje korporativno društvo traži. Obavezno obrazovanje služi deci tek usputno; njegova je stvarna svrha pretvoriti ih u sluge”, definira Gato.
Ako “škola uči decu da budu službenici i potrošači, sopstvenu decu učite da budu vođe i avanturisti. Škola uči decu da refleksno slušaju; sopstvenu decu podučite da razmišljaju kritički i nezavisno
Što nam je činiti? Ako “škola uči decu da budu službenici i potrošači, sopstvenu decu učite da budu vođe i avanturisti. Škola uči decu da refleksno slušaju; sopstvenu decu podučite da razmišljaju kritički i nezavisno… pomozite da razviju unutrašnji život da im nikad ne bude dosadno”.
Skinite pomoćne točkiće sa života svoje dece
Na kraju uvodnog dela knjige, Gato piše: “Nakon… trideset godina na ratištima državnih škola, zaključio sam da genijalnosti ima na bacanje. Gušimo genijalnost jer još nismo osmislili kako da upravljamo populacijom obrazovanih muškaraca i žena. Ja mislim da je rešenje jednostavno i briljantno. Neka upravljaju sami sobom “.
Neka upravljaju sami sobom.
Svaki prosvetni radnik koji još uvijek imalo drži do sebe, svaki roditelj, deda, baka, ujak i ujna, svi kojima je stalo do stvarne dobrobiti dece i mladih ljudi, neće propustiti da pročita ovu knjigu koja pruža daleko više no što je ovde obuhvaćeno.
Izvor: Blog.večernji.hr
Bravo, dobro, jeste…odličan tekst ! No šta sad ? Ima li neko udruženje ili neki kružok koji je ovo shvatio i radi dalje ? Ako ima rado bi se pridružio. Molim vas za kontakt u tom slučaju, pozz…