Siledžije koje ne budu zaustavljene na početku, samo postaju sve starije i sve opasnije siledžije.

Foto: Pixabay
Je li vaše dete nasilnik ili trpi nasilništvo?
Veoma je važno da znate nešto o nasilnicima. Oni su nesigurni. Smatraju da će se osećati bolje time što druge (fizički ili emocionalno) ponižavaju. Osećaju se moćnije.
Dok sam ja odrastao, nasilnici su bili oni loši dečaci koji vas prate od škole do kuće na biciklima i prebiju u sporednoj uličici. Kad stignete kući, tata bi vas pogledao i rekao da sledećeg puta ne ustuknete. Dao bi vam savet gde da ih udarite (naravno, tako da ne čuje vaša majka). Kad se vratite kući nekoliko dana kasnije sa modricom na oku, ali i sa osmehom razvučenim od uva do uva, čestitao bi vam… Čestitao bi vam zato što je znao da ste se suočili sa siledžijom oči u oči… i pobedili.
Ali današnji nasilnici su drugačiji. Agresivniji su i, nažalost, mnogi imaju roditelje koji su fizički odsutni, emocionalno udaljeni ili ih jednostavno nije briga. Ne možete više računati da će brižni otac ili majka uvesti disciplinu u živote nasilnika koji vašem detetu zagorčavaju život.
Siledžije koje ne budu zaustavljene na početku, samo postaju sve starije i sve opasnije siledžije. A današnje siledžije već nose noževe i pištolje, u zavisnosti od okoline i uzrasta.
Ako se zlostavljanje dogodi vašem detetu, smesta se obratite nastavniku kome verujete. Ako taj nastavnik ništa ne preduzme, obratite se direktoru. S nasiljem nema šale. To je planina s kojom se odmah morate uhvatiti u koštac, bez obzira na to s koje ste strane.
Ako vaše dete napada drugu decu, smesta ga hvatajte za gušu. Snažno se suprotstavite detetu kad ste sami: “Jesi li zaista toliko nesiguran da moraš da zlostavljaš drugu decu?” Ovo će pogoditi pravo u centar jer nijedno dete ne želi da prizna da je nesigurno. Niti da je odabrao mlađeg i manjeg samo da bi se osećao bolje. Pitajte dete zašto je to uradilo. Objasnite mu kako se drugo dete osećalo zbog onog št se desilo, kako se vi zbog toga osećate i kakvo ponašanje dece očekujete od tog trenutka pa nadalje. Zahtevajte da se izvini što je pre moguće detetu o koje se ogrešilo. Lekcija će biti još uverljivija ako budete prisutni dok ono to obavlja. Da bi obnovio emocije, nasilnik mora da kaže: “Žao mi je što sam te povredio/la. Neće se ponoviti.”
Ovo je važan deo. Ako je vašem detetu iskreno žao, morate mu dozvoliti da krene dalje. Drugim rečima, nemojte ga stalno podsećati na to. Kao roditelji skloni smo da se vraćamo i kljucamo decu u glavu zbog nečega što su ranije uradila. Volimo da ih neprestano podsećamo na njihove neuspehe, tako da budu dobri.
Koliko god da je neprijatno biti roditelj nasilnika, imajte na umu da ćete se kao roditelj suočiti s mnogim krizama. Vaš posao je da ih rešite najbolje što možete, a zatim nastavite dalje. Vaspitanje dece je dugotrajan proces. Oni će grešiti. Vi ćete grešiti. Sećate se pravila demokratskog društva? “Ako ti imaš pravo da mene omalovažavaš, imam i ja pravo da omalovažavam tebe.” Ovaj krug se teško prekida ako neprekidno govorite lošim postupcima vašeg deteta. Time što ćete razgovarati o nasilničkom ponašanju i zahtevati trenutni emocionalni oporavak, vi i vaše dete možete nastaviti sa životom.
Ako vam je dete pretrpelo nasilje, smesta to prijavite nastavniku. Ako vam nastavnik ne da odgovor kao: “Hvala što ste me obavestili. Pozabaviću se ovim i pripaziću. Prenesite detetu da mi se smesta obrati ako se opet oseti ugroženo”, onda vas nije razumeo i ne smatra nasilničko ponašanje ozbiljnim. Sledeći korak je odlazak direktoru. Nasilje se ne može shvatiti olako, niti možete primeniti pristup “da sačekam pa da vidimo.” Nasilnici prebiju previše dece. Iako im fizičke rane zacele, emocije možda neće. Nasilnici se ne zaustavljaju lako, zato morate biti oprezni. Morate preduzeti mere zaštite da biste zaustavili nasilničko ponašanje. Dežurni na igralištu, nastavnik, direktor i oba para roditelja moraju biti svesni ponašanja, kao i toga da ono mora prestati.
Ukratko, nasilnike i nasilništvo nikad ne treba uzimati olako.
Odlomak iz knjige “Vaspitano dete za 5 dana”
Autor: dr Kevin Leman, psiholog
Izdavač: Vulkan izdavaštvo
Izvor: Detinjarije.com
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Ovo NE MORATE da radite: 10 ANTI SAVETA razvojnog psihologa Dorse Amir
Dorsa Amir je naučnica sa Univerziteta Berkli i bavi se načinima na koji se deca razvijaju i uče u različitim kulturama širom sveta. Takođe je i moderna mama koja, kao...
Dr Vlajko Panović: Roditelji se plaše da deci nešto brane, tako dobijamo ’kopi pejst‘ generaciju
Više od 40 odsto dece u Srbiji koja koriste internet gleda slike krvi i mučenja životinja i ljudi, a gotovo trećina pristupa pornografskim sajtovima, pokazuje istraživanje „Deca Evrope na internetu“....
Pedagog upozorava: Previše aktivnosti i igračaka ostavljaju posledice na decu
Svaki roditelj želi samo najbolje za svoje dete. Zato roditelji često upisuju decu na bezbroj različitih aktivnosti, od sporta i sviranja instrumenta do baleta i mnogih drugih koje će ih,...
Četiri tipa emocionalno nezrelih roditelja koji uništavaju svoju decu
Emocionalnu nezrelost pak odlikuje ponavljanje automatizovanih ponašanja, pri čemu takvi ljudi uopšte nisu svesni ni šta rade, ni uticaja koji mogu imati na druge. Stoga nemaju potrebu da se izvinjavaju...
Nema komentara.