Inspiracija za ovaj tekst pojavila sa nakon objavljivanja ličnog bloga jedne nastavnice, bez njene saglasnosti, u tabloidnim novinama.
Takođe, ovome je doprinelo i pojavljivanje teksta koji „odgovara” ovoj nastavnici (u drugim tabloidnim novinama), a koji ukazuje na to da je njena generacija odgovorna za „stanje” u kome su nam deca i mladi danas. Usledili su žustri komentari i prepiske, u kojima je dominiralo međusobno okrivljavanje nastavnika i roditelja, a gde je jedino postignuta saglasnost u vezi sa tim da se nešto što ni jedni ni drugi ne doživljavaju kao dobro i pozitivno događa sa decom/učenicima. U ovim prepiskama više puta je zahtevano da se konačno kaže (što konkretnije) šta bi to roditelji trebalo da urade. Naravno, ima puno toga što bi škola trebalo da uradi, ali ovom prilikom usredsredićemo se na porodicu.
Provođenje slobodnog vremena
Televizija, internet, mobilni telefoni
Ograničite vreme deci pred televizorom na sat – dva dnevno (neki dobar film može trajati i nešto duže). Televizor koji vi gledate premestite u svoju sobu ili ne dozvolite da bude upaljen više od tih dva sata pred njima dnevno ukoliko niste spremni da sebe ograničavate u pogledu vremena i sadržaja koje gledate. Pozabavite se sadržajima koje vaša, posebno mala deca gledaju i potrudite se da oni sadržaji koji prikazuju bilo koju formu nasilja budu ograničeni ili makar propraćeni vašim komentarom o tome kako je nasilje nepoželjno.
Kupite im obične mobilne telefone (dakle, ne „pametne”), bez neograničenog pristupa internetu ili im ukinite u paketu neograničen pristup. Ovo posebno važi za malu decu koju ne bi trebalo odmah navikavati na dostupnost sadržaja koji im lako zaokupljaju pažnju.
Računar premestite iz njihove sobe u zajedničku prostoriju tako da je moguće da povremeno bacite pogled na sadržaj. Na ovaj način kontrolisaćete rizike koji su realnost kada je u pitanju komunikacija na internetu. Porazgovarajte sa svojom decom o tome koje podatke nikada nikome ne bi trebalo saopštavati ukoliko ga/je ne poznajemo lično.
Navedene preporuke imaju najviše smisla sa malom decom, predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta, kada se formiraju navike koje je potom teško ispraviti. Starija deca koja su umereno i svrsishodno koristila tehnologiju u mlađem uzrastu, verovatnije će umeti da kontrolišu svoje ponašanje i da prepoznaju prihvatljive i neprihvatljive sadržaje, te sa njima neće biti potrebe za postavljanjem spoljnih ograničenja.
Sticanje prijatelja i slobodno vreme provedeno van kuće i u kući
„Izbacite” ih iz sobe makar jednom dnevno u park/dvorište i zabranite im da se vrate sat-dva. Mala deca će se radovati izlasku i nemojte im uskraćivati priliku da se igraju, penju, skaču, balansiraju na uskom (ne previsokom) zidiću. Osnovce ćete možda već morati da „izbacite” napolje – zanimljivije im je da igraju igricu, slažu lego, dopisuju se na mesindžeru i sl. Ovo će imati različite pozitivne efekte: biće spretniji, energičniji, umanjiće se teškoće sa snom, možda će upoznati drugu decu i steći drugove/drugarice. Slobodne, ne preterano strukturisane aktivnosti su uvek dragocene prilike da deca sama odluče kako će provesti vreme, razmisle o svim mogućnostima koje su pred njima. Ako imate tiho i zatvoreno dete, nemojte insistirati na druženju sa drugom decom. Ukoliko želi da se ljulja samo ili da se popne na drvo – to je sasvim u redu. Vremenom će verovatno naići na drugo dete sa kojim će želeti da razgovara dok se ljulja ili penje.
Čitajte im dok su mali makar pola sata neku knjigu za decu, a kad nauče da čitaju nek oni vama čitaju. Zajedno se učlanite u biblioteku i redovno idite zajedno da svi uzmete knjige. Razgovarajte o pročitanom – šta im se dopada i zbog čega, ko im je omiljeni lik i kakvi bi oni želeli da budu. Učinite da im čitanje bude zabavno – uvek ponudite izbor šta žele da slušaju/čitaju.
Strukturisane vanškolske aktivnosti
Ako ste ovako postupali do sada, molim vas, prestanite da ih šaljete na veliki broj aktivnosti nedeljno i ograničite se na do dve – prevashodno sportske, umetničke i sl. Kada kažem do dve pretpostavljam da se svaki tip aktivnosti odvija 2-3 puta nedeljno, te da sa ove dve aktivnosti dete svakoga dana ima vanškolsku obavezu. Deca, kao i odrasli, nakon dugog školskog dana žele da se odmore ili zabave (zamislite kako bi bilo da vi nakon osmočasovnog radnog dana imate još 2-3 sata drugih, zakazanih i organizovanih aktivnosti).
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
Vodič za roditelje: Izbor vrtića i škole za dete, briga ili prilika?
Prva prava odvajanja koja počinju polaskom u vrtić povezana su i sa drugim odlukama kojima roditelji u velikoj meri određuju budućnost dece. Kako izabrati vrtić je pitanje koje ne samo...
Šta se menja u školama? Ocenjivanje vladanja, postupanje u slučaju odsustva, broj provera znanja i procena nastavnika od strane roditelja
Ocenjivanje vladanja, postupanje u slučaju odsustvovanja sa nastave, broj pismenih provera u jednoj nedelji, postupanje škole u slučaju da polovina roditelja iznese primedbu na rad nastavnika ili stručnog saradnika, samo...
Kako da dete upišete u školu elektronski? Prijave počele
Roditelji ili drugi zakonski zastupnici koji su građani Republike Srbije će od 20. marta pokretanjem usluge eZakazivanje na Portalu eUprava imati mogućnost da elektronskim putem zakažu termin za upis i testiranje...
„Šta se od nas očekuje? Da podelimo što bolje ocene i da nas niko ne proziva“: Nastavnici nezadovoljni novim pravilnikom o ocenjivanju u osnovnoj školi
Na meti kritika su nove odredbe člana 5 ovog pravilnika, koji će, prema tvrdnji članova Granskog sindikata prosvetnih radnika Srbije „Nezavisnost“, doneti velike probleme zaposlenima u obrazovanju. Sporno rešenje predviđa...
Drzim privatne casove nemackog jezika i vec godinama primecujem koliko su deca opterecena raznim vannastavnim aktivnostima. Dete od 8 godina vec uveliko ide na casove engleskog, a od 9. uglavnom krene da uci privatno i nemacki, ide na sport ( ili cak i vise sportskih aktivnosti), pohadja muzicku skolu, skolu matematike itd.
Deca su preopterecena, umorna i nezainteresovana.
Jednom su me roditelji zvali da detetu od 11 godina drzim cas od 180 min , u 19h, jer je sutra kontrolni. Odbila sam.
Jednom sam pristala na cas sa devojcicom u 20h, a kada sam krenula kuci, cula sam mamu koja govori detetu da sad uzme da uci fiziku ( bilo je 22h, devojcica je 6. razred) i da ce je posle ispitati sve.
Moram reci da ja nikad u zivotu nisam imala privatni cas, ukoliko mi je trebala pomoc, pitala sam mamu ili druga iz razreda, Nisam isla ni na kakvu aktivnost ( koja se placala) vec sam se igrala sa drugaricama, lastis nam je bio glavni, I pored toga, danas imam 25 godina, zavrsen master germanistike, govorim engleski, nemacki tecno, i spanski na A2 nivou. Nije mi to odmoglo, vec naprotiv. Naucila sam da ucim sama, ili uz malu pomoc svojih bliznjih, a kako sam otkrila internet ( sa 19 godina su mi uveli prvi put internet) videla sam koliko je internet odlican za ucenje. . I hvala mami i tati!
Родитељи би требало да раде на промени система споља, притиском на (не)одговорне представнике власти. А наставници би требало да штрајкују у име деце и да позову родитеље да се придруже.
Сви заједно би требало да променимо друштво у коме се све своди на оптужбе на туђи рачун иако смо сви подједнако криви јер дозвољавамо да нам неодговорни и неспособни управљају животима.
А све ове савете родитељима или наставницима окачите мачки о реп док не променимо мишеве који нам коло воде.