Inspiracija za ovaj tekst pojavila sa nakon objavljivanja ličnog bloga jedne nastavnice, bez njene saglasnosti, u tabloidnim novinama.
Odnos prema školi i školskom postignuću
Ukinite privatne časove i recite im da imaju dopunsku nastavu u školi, proverite da li je pohađaju sa nastavnikom ukoliko je to neophodno. Svima nam je nekada bila potrebna pomoć u učenju, ali je bolje da ova pomoć bude pružena od strane roditelja, nastavnika ili drugova/drugarica koji nešto bolje znaju. Ako dete nauči da se oslanja na privatne časove postaće nezainteresovano da učestvuje u času (jer zna da će ponovo imati prilike da sve ovo čuje), kao i da ulaže samostalan trud da nešto razume pomoću udžbenika, beležaka i sl. Dopunska nastava je besplatna i obavezna za učenika koga uputimo na ovaj vid nastave ili onog ko sam želi da nešto bolje razume.
Radujte se oceni, ma kakva da je, ako je bolja od prethodne, pohvalite umereno i bez nagrađivanja druge vrste. Ne plaćajte za peticu niti za uspeh novcem ili poklonima. Radujte se i pohvalite sve što vam pokažu da su naučili. Kada donesu negativnu ocenu, recite im da ko padne može i da ustane – pošaljite im poruku da je neuspeh jedan stepenik u učenju, koji će preskočiti ulaganjem truda. Nemojte biti ljuti na njih ili nastavnika kada učenik nije uspešan – pokušajte da ovo doživite kao prirodan proces učenja jer sad bar znamo šta učenik ne zna i sa čim ima teškoća. Konsultujte se i sa detetom i sa nastavnikom da saznate šta to ne zna/ne razume. Proverite da li učenik kod kuće radi/uči ili se nečim drugim bavi. Naučite ih da nije sramota ne znati, ako pokušavamo da naučimo. Ukoliko se plaše suočavanja sa problemom, potrudite se da im ukažete da će naučiti to što ne znaju, korak po korak, da nema razloga da se plaše. Izrazite svoje brige pred nastavnicima čim se pojave, recimo kada učenik dve nedelje nakon loše urađenog kontrolnog zadatka nije ispravio ocenu.
Molim vas, nemojte „opsedati” vrata škole pred kraj godine, tada je uobičajeno prekasno da se deluje na dobar način, a šaljete deci i nastavnicima lošu poruku – da vam je bitna samo ocena, a ne i ono što je u osnovi te ocene. Ovo verovatno nije sasvim tako, ali je to poruka koju će vaše dete i nastavnici ovakvim postupkom neminovno primiti. Dođite jednom u dva meseca čak i ako je sve u redu sa uspehom vašeg deteta.
Molim vas da ne sanirate krizne situacije „samo ovaj put”, jer nas sledeća kriza čeka iza okuke. Ovo se odnosi na pravdanje izostanaka koji u suštini nisu opravdani – npr. sutra je važan kontrolni za koji dete nije spremno, na plaćanje velikog broja hitnih privatnih časova pred odgovaranje, kraj godine, na to da deca ne spavaju jer nisu dobro organizovala svoje učenje i sl. „Oterajte” ih u krevet pre ponoći čak i ako je sutra važan kontrolni, učite ih da vam je važnije da dobro planiraju svoje vreme nego da dobiju dobru ocenu i da nećete dozvoliti da budu neispavani zbog neorganizovanosti.
Razgovarajte sa njima svakog dana o tome šta im se dešava, ali i kako im je u školi. Ukoliko u ovakvom razgovoru saznate nešto neprijatno, kontrolišite svoju reakciju i budite smireni, jer sledećeg puta nećete od svog deteta ništa saznati. Recite im povremeno da smatrate da mogu mnogo toga da ostvare ako se potrude, odnosno naglašavajte to koliko je trud (ono na šta mogu da utiču) važniji od sposobnosti (ono na šta mogu da utiču u značajno manjoj meri). Ne govorite im da su genijalni i prepametni, ali ni da su nesposobni i glupi – deca koja čuju ovakve rečenice od roditelja i sredine doživeće da se ne mora učiti i ulagati trud, u jednom slučaju jer to njima ide veoma lako samo po sebi, a u drugom jer ne mogu sami sebi pomoći zbog nedostatka sposobnosti.
Važno je da vaša deca imaju pozitivan odnos prema školi, nastavnicima koji predstavljaju obrazovanje u ranim godinama detetovog razvoja. Stoga im ne govorite da su nastavnici „nesposobni i glupi neradnici”, ali ni da su uvek u pravu. Ne treba podsticati kod dece crno – belu sliku o ljudima, a posebno ne o nastavnicima jer u jednom slučaju deca neće želeti da uče i budu nalik tim ljudima koje tako negativno sagledavate, a u drugom će vas doživeti kao nekoga ko je uvek na strani drugih odraslih. Nastavnici su ljudi, kao i svi drugi, ponekad greše, ali vaša deca će se u životu puno puta sustretati sa odraslima koji greše i to je deo njihovog odrastanja.
Ako imate dilemu u vezi sa kvalitetom nastave, dođite u školu i zamolite da prisustvujete času, dogovorite se sa nastavnikom kako da se to izvede diskretno i pametno (možete se uključiti u rad na nekoj temi) – neće vas odbiti.
Za kraj – za roditelje
Ako se pitate čemu sve ovo i zbog čega bismo se toliko trudili kada će naša deca odgajana dosledno i usmeravana da se obrazuju ͈proći gore” od druge dece, molim vas da zapamtite da čak i u ovakvoj zemlji u kakvoj živimo obrazovanije osobe u proseku duže žive, vode bolju brigu o svom zdravlju, imaju veće prihode od manje obrazovanih osoba i u manjem procentu su nezaposlene. To je već, čini mi se, dovoljno dobar skup razloga da se uloži trud.
Za kraj – za nastavnike
Ukoliko roditelji ne mogu da zadovolje egzistencijalne potrebe i potrebe za sigurnošću svoje porodice (krov nad glavom, hranu, tekuću vodu i električnu energiju, čistu i godišnjem dobu prilagođenu odeću i obuću, bezbednost od zlostavljanja), tada zaista ne možemo očekivati od roditelja da na ovaj način pomogne u obrazovanju svog deteta. Tu je uloga na nama – da pružimo sve što možemo tokom nastave, ali i kroz uključivanje drugih institucija da pomognu detetu i porodici.
Autor: B. D.
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: OBRAZOVANJE
U trogodišnjim srednjim školama i do 95 odsto funkcionalno nepismenih đaka: Alarmantni podaci PISA istraživanja
Učenici trogodišnjih srednjih stručnih škola pokazuju značajno lošije rezultate na PISA testiranju od vršnjaka koji pohađaju gimnazije, pokazuje analiza u upravo objavljenom nacionalnom izveštaju PISA 2022 istraživanja. Alarmantan podatak iz...
Počela prijava za prijemni ispit za specijalizovana odeljenja srednje škole
Počela prijava za prijemni ispit za upis u specijalizovana odeljenja gimnazija, kao i za umetničke srednje škole počela je 15. aprila i trajaće do 22. aprila 2024. godine, do 16 časova....
Najbolji nastavnici znaju – kako da učionice ne budu “smorionice”
Najbolji nastavnici na svetu znaju kako učenje može biti srećno. Učiteljica Željana Radojičić Lukić poručuje da su "učionice postale smorionice" i da moramo da zakotrljamo ozbiljnu obrazovnu reformu koja će...
Istoričarka Dubravka Stojanović o problemima u evropskim udžbenicima istorije: Osnovan institut koji se bavi zlom koje proističe iz školstva
Bavi se pitanjem demokratije u Srbiji i na Balkanu krajem 19. i početkom 20. veka, kao i interpretacijama istorije u novijim srpskim udžbenicima, društvenom istorijom, procesima modernizacije, istorijom žena u...
Drzim privatne casove nemackog jezika i vec godinama primecujem koliko su deca opterecena raznim vannastavnim aktivnostima. Dete od 8 godina vec uveliko ide na casove engleskog, a od 9. uglavnom krene da uci privatno i nemacki, ide na sport ( ili cak i vise sportskih aktivnosti), pohadja muzicku skolu, skolu matematike itd.
Deca su preopterecena, umorna i nezainteresovana.
Jednom su me roditelji zvali da detetu od 11 godina drzim cas od 180 min , u 19h, jer je sutra kontrolni. Odbila sam.
Jednom sam pristala na cas sa devojcicom u 20h, a kada sam krenula kuci, cula sam mamu koja govori detetu da sad uzme da uci fiziku ( bilo je 22h, devojcica je 6. razred) i da ce je posle ispitati sve.
Moram reci da ja nikad u zivotu nisam imala privatni cas, ukoliko mi je trebala pomoc, pitala sam mamu ili druga iz razreda, Nisam isla ni na kakvu aktivnost ( koja se placala) vec sam se igrala sa drugaricama, lastis nam je bio glavni, I pored toga, danas imam 25 godina, zavrsen master germanistike, govorim engleski, nemacki tecno, i spanski na A2 nivou. Nije mi to odmoglo, vec naprotiv. Naucila sam da ucim sama, ili uz malu pomoc svojih bliznjih, a kako sam otkrila internet ( sa 19 godina su mi uveli prvi put internet) videla sam koliko je internet odlican za ucenje. . I hvala mami i tati!
Родитељи би требало да раде на промени система споља, притиском на (не)одговорне представнике власти. А наставници би требало да штрајкују у име деце и да позову родитеље да се придруже.
Сви заједно би требало да променимо друштво у коме се све своди на оптужбе на туђи рачун иако смо сви подједнако криви јер дозвољавамо да нам неодговорни и неспособни управљају животима.
А све ове савете родитељима или наставницима окачите мачки о реп док не променимо мишеве који нам коло воде.