Ovaj plan se bazira na metodi koju je razvio dr Ričard Ferber u svom centru za poremećaje spavanja Dečje bolnice u Bostonu.
Spadam u mame koje imaju sreće da im dete od prvog dana bude mirno i dobro. Andrej je lepo spavao od samog starta,nikad ga nismo uspavljivali nego je bio princip spuštanja u krevetac i izlazak iz sobe, a prvu celu prospavanu noć je imao sa dva meseca i tako se nastavilo i posle. Tata koji je tada radio po skoro ceo dan je naizad odahnuo a i ja naravno, nikad bolji osećaj.
Kako da prespava noć? Saveti neuronaučnice koja je stručnjak za bebin san
Period kada je krenuo da traži pažnju pre nego što zaspi je izgledao tako što je neko držao ruku kod njega i on bi ubrzo zaspao, to je trajalo u početku svega par minuta. Vremenom, a pričam o rasponu od dva-tri meseca, taj period uspavljivanja sa rukom se produžavao i došli smo do toga da i noću za svako buđenje je tražio ruku da se ponovo uspava. Ne mogu vam reći na šta sam ličila posle toliko neprospavanih noći koje sam provela više pored krevetca držeći ga za ruku nego u svom krevetu. Trenutak kada sam shvatila da ne mogu više tako i da evidentno postoji problem je bio taj kada sam provela sat i po vremena pored krevetca pokušavajući da ga uspavam.
Počela sam da kopam i čitam razne tekstove i literaturu kako da ga vratim na staro tj. kako da ga odviknem od ovakvog načina uspavljivanja i došla do knjige uz pomoć koje je moj Andrej u roku od pet dana totalno promenio svoj način spavanja i nastavio kao i pre da se uspavljuje i spava celu noć bez naše pomoći. Pitate se kako je to moguće za tako kratko vreme!? E pa moguće je, kod nas je uspelo i to uz pomoć knjige našeg kliničkog psihologa Nevene Lovrinčević “Naučite dete da spava”, u izdanju Kreativnog centra. U daljem delu teksta ću vam preneti odlomak iz knjige koji se tiče same tehnike i to sve u nadi da pomognem još nekoj mami koja ima isti problem koji sam imala i ja sa Andrejem. Naravno da biste u potpunosti razumeli šta znači biti “loš spavač” preporučujem da ipak pročitate celu knjigu koja se čita u jednom dahu jer ima mnogo drugih saveta koji će vam pomoći u celom procesu i da biste razumeli šta znaci kontrolisano plakanje i da je to velika razlika od onog da pustite dete da plače do iznemoglosti.
Najčešće greške koje roditelji prave kad je reč o bebinom spavanju
Naučite dete da samo zaspi i prospava celu noć
Plan akcije: Kako naučiti dete da zaspi samo i prospava noć
Ovaj plan se bazira na metodi koju je razvio dr Ričard Ferber u svom centru za poremećaje spavanja Dečje bolnice u Bostonu. Vaš mališan neće biti oduševljen planom koji ću ovde opisati i s tim morate računati. Dakle, dete će plakati, ali razlika je u tome što će to plakanje biti podnošljivo, jer će dete od roditelja dobijati dovoljno pažnje koja će smanjiti njegovu uznemirenost. Drugi važan momenat jeste da plačem ipak neće dobiti ono što želi, te će i zbog toga prestati da pače.
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Dr Vladimir Đurić: Da li biste prodali novo jutro za milion dolara?
Može li se staviti cena na novo jutro, za koliko biste ga prodali? Da li je milion dolara ponuda koju biste prihvatili bez obzira na uslove? Dr Vladimir Đurić, doktor...
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Procitala sam do one recenice u kojoj se spominje Ferber i da je to njegova metoda. Nema potrebe dalje citati… Iz licnog iskustva znam da je svako dijete razlicito i neko je u stanju da svaki put samo zaspi, a neko ne. Zato: dijete u krevet pored sebe (ne i pod svoje cebe), dojiti pune dvije godine i bice svima puno lakse…U mraku mu se privruces, ne ustajes, podojis i nastavis spavati. Kakvi kreveci i bakraci, ko ce ustajati po cijelu noc…Moja su tek uspjela prespavati cijelu noc bez budjenja (8 sati ili vise) odmah nakon sto sam ih prestala dojiti, t.j. 2 godine. Sto ne znaci da ranije nisu spavali, samo znatno krace. Ne, nikada necu sebi dopustiti da tako male bebice placu…
Potpuno se slazem sa Almom. Nije mi jasno zasto se toliko insistira da dete spava u svom krevecu i u odvojenoj sobi. Da bi roditeljima bilo udobnije? Smatrate li da je humano da se tako malo dete ostavlja samo onda kada mu je najpotrebnija toplina i blizina roditelja. Moje dete je uvek spavalo sa mnom, uvek osecalo moju prisutnost i toplinu. Ja sam za moje dete uvek bila TU. Sada , sa svojih 25 godina, to je stabilna linost, bez prezivljenih strahova od samoce, napustenosti i mraka, sa osecajem brige za druge ljude i naglasenom neznoscu. Pitam se samo da li je ova civilizacija stasala na odvojenim krevecima i sobama ili su danasnji roditelji previse nespremni na roditeljstvo i sve ono sto sa sobom nosi. Nije poenta u tome da rodite dete,a da onda sve cinite kako bi vama bilo lakse…da sve prilagodjavate sebi i svojim potrebama.
Zeno pametna! Bukvalno ste sve napisali sto ja mislim. Nazalost, nema nas mnogo koji tako mislimo. Savremeni sebicluk roditelja.
Trening za bebu? To je dresura, nehumano je!! Ostaviti malo stvorenje kome je potrebna blizina, toplina, ljubav majke samo u mraku?? I ne ublažavajte ovo, ne postoji blaži i teži oblik bilo kakvog treninga za bebe.
Svom detetu sam odgovorila na svaki plač, na svako traženje sike, ruke, pa i srce bih mu dala. Teško je svakoj majci, ali to je ništa koliko je teško bebi. Sve prođe, imajte to na umu. Oni će naučiti da spavaju i bez treninga, da jedu i bez kljukanja, a vi odlučujete da li ćete tom biću napraviti doživotnu traumu!