Ovaj plan se bazira na metodi koju je razvio dr Ričard Ferber u svom centru za poremećaje spavanja Dečje bolnice u Bostonu.

Ako dete plače, po isteku predviđena tri minuta uđite kod deteta. Utešite ga, pomilujte. Možete mu reći nešto kao. “Mama (tata) je tu. Sve je u redu. Spavaj.” Obraćajte mu se mirnim, sigurnim glasom. Budite staloženi. Nikako ga ne uzimajte u naručje i ne pružajte mu pomoć na koju je navilo (flašica, nošenje, stajanje pored krevetića…). Takođe, dete ne treba da zaspi u vašem prisustvu. Cilj vašeg ulaska kod deteta jeste da ga umirite, da mu kažete da je sve u redu i da ste tu za njega, ali da treba da spava u svom krevetiću. Treba da oseti vašu sigurnost, mir, toplinu, blagonaklonost, ali i odlučnost, čak i ako je suviše malo da razume smisao reči. Ni slučajno ga nemojte grditi ili vikati. Morate razumeti da je dete uznemireno jer je suočeno s novom situacijom, te ga nikako ne treba dodatno uznemiriti i otežati stvari. Ako je ustalo u krevetiću, spustite ga, ali ne bezbroj puta.
Po isteku oko dva minuta izađite iz sobe, bez obzira na to da li se dete smirilo ili ne. Sada čekajte nešto duže, pet minuta, potom uđite i opet ga nakratko umirite pa izađite. Čekajte sedam minuta dok se opet ne vratite, potom još jednom sedam minuta, pa devet minuta prema prikazanom rasporedu. I tako dok mališa ne zaspi.
7 neprijatelja bebine dremke
Prilikom svakog ulaženja budite staloženi i utešite dete, nemojte pokazati uznemirenost ili ljutnju, ma koliko puta da ulazite.
Kada vidi da dok ste kod njega ne dobija ono što želi, mališan može da reaguje besom i ljutitim plačem. Ne ulazite zbog toga u dodatna objašnjenja. Što je plač ljući, kraće se zadržite. Ipak, odlazite kod njega uvek u predviđenim razmacima, da se ne bi osetio napuštenim.
Ulazite samo ako dete plače. Ako samo kenjka, negoduje ili mrmlja, sačekajte, možda će se i samo postepeno umiriti.
Ovo je samo mali delić toga šta sve ova knjiga može da vas pouči jer je i meni objasnila mnoge stvari koje sam mislila da znam i da sam savladala kao majka. Ovu metodu primenjujte uvek uz podršku svog partnera jer se morate pripremiti da će biti par neprospavanih noći (što i neće biti problem ako ste do sad bili iscprljeni nespavanjem) i detetovog plača a ako se ne držite zajedno u tome, neće uspeti. Andrej je tokom ovog da tako kažem “treninga”, brzo usavršio da se sam uspava kada legne, međutim budio se noću i onda smo suprug i ja izlazili iz sobe svaki put kada bi se probudio. Bilo je to izuzetno naporno i bilo je plača ali kada pogledam rezultat, isto bih ponovila bez razmišljanja. Ovo nemojte sprovoditi na bebama mlađim od šest meseci kao ni na deci koja se razbole, dobiju temperaturu ili slično. Takođe ako se pripremate za neku selidbu ili put, odložite plan za posle toga.
Što se tiče bilo kog problema koji imate u toku sprovođenja ove metode, možete slobodno ostaviti komentar ispod teksta a ja ću pokušati da vam pomognem i potražim odgovor za vas u knjizi.
Izvor: mamaitata.rs
Kako naučiti dete da spava u svom krevetu i u svojoj sobi
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Povezanost žvakanja hrane i razvoja govora
Uzimajući u obzir sve brži ritam života, ali i razvijenost prehrambene industrije, koja nam sve više nudi prerađenu, mekanu hranu, koju ne treba previše žvakati, ne čudi nas činjenica da...
Kada dobrota roditelja prelazi u glupost? Kada ne dobijate zahvalnost i mirite se sa tim
Idealna slika zapravo izgleda ovako: roditelj pruža iz ljubavi, a dete prima sa zahvalnošću. Tada su svi srećni, to je slika harmonije koja ispunjava srca svih uključenih, ima tendenciju da...
Ako je vaše dete je barometar vaše sreće, očekuju vas problemi
Moguće su situacije kada odrasli sin ili kćerka, iako već uveliko imaju svoje porodice, ne mogu da donesu neku veću (ili čak manju) odluku u dogovoru sa partnerom, nego moraju...
Nekoliko efikasnih načina da oštetite svoje dete
Ako želite da oštetite dete, evo nekoliko odličnih i vrlo efikasnih saveta. Ubedite ga da mora da bude poslušno. Tačnije, da mora da vas sluša. Mi smo te rodili, mi...
Procitala sam do one recenice u kojoj se spominje Ferber i da je to njegova metoda. Nema potrebe dalje citati… Iz licnog iskustva znam da je svako dijete razlicito i neko je u stanju da svaki put samo zaspi, a neko ne. Zato: dijete u krevet pored sebe (ne i pod svoje cebe), dojiti pune dvije godine i bice svima puno lakse…U mraku mu se privruces, ne ustajes, podojis i nastavis spavati. Kakvi kreveci i bakraci, ko ce ustajati po cijelu noc…Moja su tek uspjela prespavati cijelu noc bez budjenja (8 sati ili vise) odmah nakon sto sam ih prestala dojiti, t.j. 2 godine. Sto ne znaci da ranije nisu spavali, samo znatno krace. Ne, nikada necu sebi dopustiti da tako male bebice placu…
Potpuno se slazem sa Almom. Nije mi jasno zasto se toliko insistira da dete spava u svom krevecu i u odvojenoj sobi. Da bi roditeljima bilo udobnije? Smatrate li da je humano da se tako malo dete ostavlja samo onda kada mu je najpotrebnija toplina i blizina roditelja. Moje dete je uvek spavalo sa mnom, uvek osecalo moju prisutnost i toplinu. Ja sam za moje dete uvek bila TU. Sada , sa svojih 25 godina, to je stabilna linost, bez prezivljenih strahova od samoce, napustenosti i mraka, sa osecajem brige za druge ljude i naglasenom neznoscu. Pitam se samo da li je ova civilizacija stasala na odvojenim krevecima i sobama ili su danasnji roditelji previse nespremni na roditeljstvo i sve ono sto sa sobom nosi. Nije poenta u tome da rodite dete,a da onda sve cinite kako bi vama bilo lakse…da sve prilagodjavate sebi i svojim potrebama.
Zeno pametna! Bukvalno ste sve napisali sto ja mislim. Nazalost, nema nas mnogo koji tako mislimo. Savremeni sebicluk roditelja.
Trening za bebu? To je dresura, nehumano je!! Ostaviti malo stvorenje kome je potrebna blizina, toplina, ljubav majke samo u mraku?? I ne ublažavajte ovo, ne postoji blaži i teži oblik bilo kakvog treninga za bebe.
Svom detetu sam odgovorila na svaki plač, na svako traženje sike, ruke, pa i srce bih mu dala. Teško je svakoj majci, ali to je ništa koliko je teško bebi. Sve prođe, imajte to na umu. Oni će naučiti da spavaju i bez treninga, da jedu i bez kljukanja, a vi odlučujete da li ćete tom biću napraviti doživotnu traumu!