Ovaj plan se bazira na metodi koju je razvio dr Ričard Ferber u svom centru za poremećaje spavanja Dečje bolnice u Bostonu.
Plan je sledeći:
Odredite razuman ritam aktivnosti za dete: kada jede i spava. Uvek u isto vreme tokom dana i uveče stavite mališana u njegov krevetić.
Sve vrste “pomoći” pri uspavljivanju koje ste do tada pružali detetu (nošenje, flašica, dojenje, stajanje pored kreveta, držanje za ruku…)- potpuno izostavite. Vremenski te aktivnosti odvojite od uspavljivanja, odnosno pomerite ih za najmanje pola sata ranije.
Pre odlaska na spavanje provedite prijatno vreme u bliskom druženju sa detetom. Odmah po završetku tih zajednočkih aktivnosti smestite dete u krevet budno, poželite mu laku noć poljupcem i izađite iz sobe.
Sedam najboljih trikova kako da uspavate bebu
Pošto je iskustvo “ležati sam i budan u svom krevetiću” za vašeg mališana verovatno sasvim nepoznato, gotovo je sigurno da će odmah početi da plače, očekujući da se vratite i pomognete mu da zaspi onako kako je do tada navikao. Vi to, naravno, nećete uraditi već ćete se držati sledećeg rasporeda, odnosno sačekaćete nekoliko minuta pre nego što se vratite u njegovu sobu.
Plan počinje trominutnim čekanjem:
1. put 2. put 3. put 4. put svaki sledeći put
1. dan 3 minuta 5 minuta 7 minuta 7 minuta 9minuta
2. dan 5 minuta 7 minuta 7 minuta 9 minuta 12minuta
3. dan 7 minuta 9 minuta 12 minuta 12 minuta 15 minuta
4. dan 9 minuta 12 minuta 15 minuta 15 minuta 15 minuta
Od 5. dana 15 minuta 15 minuta 15 minuta 15 minuta 15 minuta
Gledajte na sat! Ako to ne radite već se rukovodite osećajem, tri minuta vam mogu delovati mnogo duže. Vrata dečije sobe za to vreme mogu biti zatvorena
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
Ranko Rajović: Škola ne služi da deca nauče matematiku i fiziku, već da razviju kompletnu ličnost
O nedostatku empatije kod dece Ranko Rajović je govorio u podkastu “Agelast” sa autorom i voditeljem Galebom Nikačevićem. “Kad imaju problem sa empatijom, oni se ne snalaze. Oni reaguju drugačije,...
Procitala sam do one recenice u kojoj se spominje Ferber i da je to njegova metoda. Nema potrebe dalje citati… Iz licnog iskustva znam da je svako dijete razlicito i neko je u stanju da svaki put samo zaspi, a neko ne. Zato: dijete u krevet pored sebe (ne i pod svoje cebe), dojiti pune dvije godine i bice svima puno lakse…U mraku mu se privruces, ne ustajes, podojis i nastavis spavati. Kakvi kreveci i bakraci, ko ce ustajati po cijelu noc…Moja su tek uspjela prespavati cijelu noc bez budjenja (8 sati ili vise) odmah nakon sto sam ih prestala dojiti, t.j. 2 godine. Sto ne znaci da ranije nisu spavali, samo znatno krace. Ne, nikada necu sebi dopustiti da tako male bebice placu…
Potpuno se slazem sa Almom. Nije mi jasno zasto se toliko insistira da dete spava u svom krevecu i u odvojenoj sobi. Da bi roditeljima bilo udobnije? Smatrate li da je humano da se tako malo dete ostavlja samo onda kada mu je najpotrebnija toplina i blizina roditelja. Moje dete je uvek spavalo sa mnom, uvek osecalo moju prisutnost i toplinu. Ja sam za moje dete uvek bila TU. Sada , sa svojih 25 godina, to je stabilna linost, bez prezivljenih strahova od samoce, napustenosti i mraka, sa osecajem brige za druge ljude i naglasenom neznoscu. Pitam se samo da li je ova civilizacija stasala na odvojenim krevecima i sobama ili su danasnji roditelji previse nespremni na roditeljstvo i sve ono sto sa sobom nosi. Nije poenta u tome da rodite dete,a da onda sve cinite kako bi vama bilo lakse…da sve prilagodjavate sebi i svojim potrebama.
Zeno pametna! Bukvalno ste sve napisali sto ja mislim. Nazalost, nema nas mnogo koji tako mislimo. Savremeni sebicluk roditelja.
Trening za bebu? To je dresura, nehumano je!! Ostaviti malo stvorenje kome je potrebna blizina, toplina, ljubav majke samo u mraku?? I ne ublažavajte ovo, ne postoji blaži i teži oblik bilo kakvog treninga za bebe.
Svom detetu sam odgovorila na svaki plač, na svako traženje sike, ruke, pa i srce bih mu dala. Teško je svakoj majci, ali to je ništa koliko je teško bebi. Sve prođe, imajte to na umu. Oni će naučiti da spavaju i bez treninga, da jedu i bez kljukanja, a vi odlučujete da li ćete tom biću napraviti doživotnu traumu!