Bili smo na dečijem rodjendanu. Vesela družina. Dok se nije pojavila jedna majka i pred svima izjavila: “Moje dete je mali skot.”
To nije bio kraj njene priče o tome kako joj je dete neposlušno, uz brdo negativnosti, a sve to začinjeno sa još više pogrdnih imena od kojih neka i ne mogu da ponovim.
Deca su slušala..roditelji su slušali. Majka je sve to pričala sa dozom humora, pokušavajući da na račun toga osvoji odobravanje prisutnih.
Zapanjeno sam slušala. Na sve to sam se samo kiselo osmehivala.
Meni je naime jako teško da shvatim kad roditelji opisuju svoju decu na taj način.
Naše misli su, iako ne razmišljamo o tome, vrlo moćan alat. Ako su naše misli negativne onda ih vrlo lako pretočimo i u ponašanje. Dakle, ako decu već zovemo pogrdnim imenima, brzo če se desiti da ih tako i tretiramo.
Poslednje što želimo predstavljajući svoju decu je da ostali, naročito deca koja ih ne poznaju, unapred steknu takvo mišljenje o njima!
Razumem ja, da biti roditelj nije lak zadatak, nekad moramo dati oduška stresu koji to može izazvati. Ali grupa ljudi i dece na nekoj zabavi, svakako nije mesto za to. Mnogo bolje je naći osobu koju dobro poznajete i koja poznaje vaše dete i sa njom popričati.
Ne govorite o svojoj deci negativno u smislu, idiot, majmun, krava, tvrdoglav, nepodnošljiv, grozan i slično.
Vaše reči deca pamte i one postaju njihov unutrašnji glas.
Vrlo jednostavno.. zamislite da čujete nekoga koga volite da pred svima daje o vama takve izjave. To bi bolelo, zar ne?
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Dr Vlajko Panović: Prvorođena i drugorođena deca imaju potpuno drugačiju dinamiku odrastanja
O razlikama u odrastanju prvorođenog i drugorođenog deteta u jednoj porodici, ali i načinu na koji se roditelji prema njima postavljaju - govorio je dr Vlajko Panović. Fokus je bio...
Deca nam okupiraju kuću, život, budućnost… i menjaju sve iz korena
Okupiraju našu kuću koja je do skoro bila besprekorno čista i uredna, a sada su svuda ‚nered razbacane igračke, fleke od hrane i deca koja trče unaokolo i jure se....
Da li biste prihvatili ovaj posao? Ili ga možda već radite…
Veoma je važno da imate sposobnost da izdržavate sate i sate stojeći, da ne očekujete redovne obroke, da ste dostupni 24/7, po mogućstvu da imate diplomu iz medicine, visoke kulinarske...
Sve NIJE stvar organizacije. I tačka.
Moja najbolja drugarica je samohrana majka. Njeni dani izgledaju otprilike ovako: ustane, doji bebu dok starije dete gleda crtani, sprema doručak, hrani ih, oblači, pakuje ručak, sprema sebe za posao...
Možda je mama namerno karikirala priču (i sami ste naveli da je pričala na duhovit način) jer je neke od nas sramota koliko hvalite svoju decu.
Znate, to što ste se vi zgranuli.. signalizira mi da vi više volite i poštujete njenu decu nego ona.