Iz mog iskustva, deca se menjaju onoga trenutka kad roditelji promene svoj način vaspitanja.
Foto: Freepik
4. Mobilni telefon kao bebisiterka
Koristiti tehnologiju kao „besplatno čuvanje dece“ zapravo uopšte nije besplatno. Naplata vas čeka odmah iza ugla. Plaćamo dečjim nervnim sistemom, njihovom pažnjom i njihovom sposobnošću za odgađanjem zadovoljenja potreba. U poređenju s virtuelnom stvarnošću, svakodnevni život je dosadan.
Kad deca dođu u učionicu, izložena su ljudskim glasovima i primerenim vizuelnim nadražajima, što je suprotno od onoga kada su bombardovana grafičkim eksplozijama i posebnim efektima koje su navikli da gledaju na ekranima. Nakon nekoliko sati provedenih u virtuelnoj stvarnosti, obrađivanje informacije u učionici postane jako izazovno za decu, jer im se mozak navikava na veliku količinu nadražaja koje im daju video igrice. Nemogućnost obrade manjeg broja nadražaja čini decu krhkim u akademskim izazovima.
Tehnologija nas, takođe, emocionalno isključuje od naše dece i porodice. Mozak dece se najviše hrani roditeljskom emocionalnom dostupnošću. Nažalost, postupno lišavamo decu te hrane.
5. Deca diktiraju kako ćemo ih vaspitavati
„Moj sin ne voli povrće“, „Ona ne voli rano da ide na spavanje“, „On ne voli da doručkuje“, „Ne voli igračke, ali je dobra na ajpedu“, „Ne voli sama da se oblači“, „Ona je suviše lenja da bi sama jela.“
Ovo slušam od roditelja sve vreme. Od kada nam deca diktiraju kako ćemo ih odgajati? Kad bi bilo sve na njima, sve što bismo radili jeste jedenje makarona sa sirom i peciva s krem sirom, gledali bismo televiziju, igrali se na svojim tabletima, i nikad ne bismo išli na spavanje.
Kakvo im dobro činimo dajući im ono što ŽELE kad znamo da to NIJE DOBRO za njih?
Bez pravilne ishrane i kvalitetnog sna, naša deca dođu u školu razdražljiva, teskobna i nepažljiva. Uz to, šaljemo im lošu poruku. Oni nauče da mogu da rade šta žele, i da ne moraju ono što ne žele. Nedostaje koncept da se nešto „mora uraditi“.
Nažalost, kako bismo ostvarili ciljeve u životu, treba da radimo ono što je potrebno, što ne mora uvek biti ono što želimo.
Na primer, ako učenik želi da bude odlikaš, treba naporno da uči. Ako želi da bude uspešan fudbaler, treba da vežba svaki dan. Naša deca veoma dobro znaju što žele, ali im je teško da rade ono što bi trebalo da bi postigla taj cilj. To rezultuje nedostižnim ciljevima, te se deca razočaraju.
Kako deci postaviti granice i naučiti ih da postanu odgovorni prema sebi i drugima
Vežbajte njihov mozak
Možete napraviti razliku u životu vašeg deteta vežbajući njegov mozak kako bi ono moglo uspešno da funkcioniše na društvenom, emocionalnom i akademskom nivou. Evo kako:
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: DOGAĐAJI
Dvadeset godina operskog takmičenja “Lazar jovanović”
Kolarac će ponovo biti hram operske umetnosti gde će mladi takmičari pred uvaženim žirijem pokazati svoje umeće. Za vikend 11. i 12. novembra najveća operska smotra na Balkanu se odvija...
Skup poetskog društva VID
Poetsko društvo „Vid” sa zadovoljstvom najavljuje svoj naredni skup za 22. oktobar u 18 časova, na novoj lokaciji u klubu Tuluz Lotrek, Resavska 24. Poetskoj sceni našeg društva pridužiće se...
JA, PREDUZETNIK: inspiracija i podrška za preduzetnike na putu do uspeha
JA, PREDUZETNIK projekat posvećen inspiraciji i edukaciji preduzetnika u Srbiji, nastavlja da ostvaruje svoju misiju o podršci preduzetnicima i promociji preduzetništva. Od svog osnivanja u septembru 2018., ovaj projekat je...
Treće izdanje DAH Teatar Festivala “Umetnost i ljudska prava”, od 20. do 24. juna
Treće izdanje DAH Teatar Festivala UMETNOST I LJUDSKA PRAVA, biće održano od 20. juna do 24. juna 2023, na različitim zanimljivim lokacijama u Beogradu. Festival povezuje umetnike i branioce ljudskih...
Nema komentara.