Roditelji sve češće odrađuju poslove umesto deteta. Da se dete ne muči, da se slučajno ne povredi, da mu pokažu ljubav, da mu ugode…
Što je pokret kompleksniji, veće regije mozga se aktiviraju, od kojih su mnoge, između ostalog odgovorne i za kognitivne sposobnosti. Zato je neophodno omogućiti detetu što više kretanja, a posebno aktivnosti u kojima će razmišljati o tome kako da savlada prepreku i reši problem, da li da krene na ovu ili onu stranu, da li da se provuče ispod stolice ili da je zaobiđe. Kretanje postaje još kompleksnije kada dete prohoda. Tada ono počinje da se vrti, skače, kreće uzbrdo i nizbrdo, stalno održavajući ravnotežu. Posebno je važan period kada dete progovori jer u to vreme počinje i najintenzivniji period remodelovanja sinapsi u mozgu, što ima veliki uticaj na ukupni razvoj sposobnosti deteta.
To je period koji za roditelje nije lak, jer dete trči po stanu ili kući, skače sa fotelje na fotelju, penje se po nameštaju, postavlja stotine pitanja svaki dan… Neki roditelji tu naprave grešku i ne dozvoljavaju da dete trči i skače po stanu, ne odgovaraju na pitanja, nego uključe TV i tako misle da su rešili problem. A kada izađu negde u šetnju, dete ne može da se zaustavi, počinje da se penje po klupama, da preskače prepreke, neka deca se penju na drveće. Istraživanja iz evolutivne psihologije su pokazala da deca instiktivno preuzimaju rizik, jer se tako razvijaju, uče o sebi i okolini.
Ako to već znamo, važno je da dozvolimo ovakve aktivnosti, ali u bezbednom okruženju. Nije posao roditelja da zabrane ove korisne igre i aktivnosti, nego da vode računa o bezbednosti deteta, npr. ako se vrti neka to radi na livadi, a ne na balkonu, ako trči neka to bude u parku na travi gde može i da padne, a ne u prodavnici keramike i stakla… Roditelji moraju da shvate da prezaštićivanje nije dobro za biološki razvoj deteta. Zato roditelji i jesu prvi i najvažniji učitelji i treneri, tako da ukupni razvoj i IQ deteta jeste briga roditelja. A prezaštićivanjem i rečenicom “neka, ja ću to umesto tebe” odmažemo i sebi i deci.
Tekst: Ranko Rajović
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: REČ STRUČNJAKA
Blagostanje je neobjašnjiv osećaj ali ga prepoznate kad ga vidite – Erih From
Na pitanje šta smatra mentalnim zdravljem, From je odgovorio: "Ono što ja smatram mentalnim zdravljem bojim se da se razlikuje od onoga što mnogi drugi psihijatri ili psiholozi misle da...
Danijela Budiša Ubović: Psihološka zavisnost od roditelja – snažno osećanje dužnosti drži decu uz roditelje
Psihološka zavisnost od roditelja u velikoj meri može uticati na donošenje odluka u životu pojedinca koji bi trebalo da živi svoj život i oblikuje ga kako misli da treba pa...
Dr Vladimir Đurić: Niko ne može sve, a i da može – džaba mu ako ga to košta mentalnog zdravlja
O mentalnom zdravlju, zdravom odnosu prema sebi i važnosti očuvanja dobre energije kao i prvim simptomima 'pregorevanja', dr Vladimir Đurić, doktor medicine, specijalista psihijatrije, edukant psihoterapije - rekao je sledeće:...
Danijela Budiša-Ubović: ‘Radovi u toku’ – značajna faza u procesu samospoznaje
Svaki pojedinac prolazi kroz sopstvene faze i procese samospoznaje - kao jednog značajnog puta do svoje prave prirode, do spoznaje svojih osećanja i načina na koji ćemo se sa njima...
1 komentar.