“Zavod za čuvanje male dece”, osnovan oktobra 1867, preteča modernih ustanova za vaspitavanje najmlađeg naraštaja. Naročito negovano pevanje, recitovanje, kao i molitva
PREGLED LEKARA I JUTARNjE KUPANjE
U junu 1921. u Novom Sadu je otvoren dečji dispanzer i obdanište kao jedinstvena ustanova. Deca su dovođena u jutarnjim časovima, pregledao ih je lekar, posle toga su morala da se okupaju i obuku u “zavodsko odelo”. Zatim su dobijala doručak, posle čega odlaze u prostorije za igranje i učenje. Tu se zadržavaju sve do podneva, kada idu na ručak. Posle ručka, grupa mlađe dece odlazi na spavanje, a stariji ponavljaju ono što su radili pre podne. U četiri sata posle podne sledila je užina, presvlačenje u svoja odela, u kojima su čekali dolazak roditelja.
DOBRE NAVIKE NAJLAKŠE PRIRASTAJU ZA DUŠU
Dobrotvorna zadruga “Srpkinja Novosatkinja”, inicijativu za otvaranje zabavišta je obrazložila uverenjem da se duša čovečija najbolje i najsigurnije oblagorođuje u mladosti, jer se onda dobre navike najbolje privezuju i najlakše prirastaju za dušu, koja je u to doba najmekša za utiske, pa zato su te školice od najvećeg upliva po vaspitanje i obrazovanje čoveka. Poglavito varošanina, koji je s jedne strane sa siromaštva roditeljskog ostavljen sam sebi bez ikakvog nadzora, a s druge strane sa gordosti i oholosti otmenijih ostavljen pod nadzorom slugu i sluškinja, čije nevaspitanje i neznanje više kvari naraštaj, nego što mu pomaže, te je za prve potrebno čuvarište, a za druge zabavište, da tim i jedne i druge sačuva od moralne propasti.
Ljilja PRERADOVIĆ
Izvor: Novosti
Nema komentara.