Pričam u ime roditelja koji danas pokušavaju vaspitati svoju decu slično onome kako je nekad bilo i koji strepe hoće li uspeti da se „izbore“ sa izazovima današnjice.
Foto: Pixabay
Ja se slažem da ima današnjih majki koje gledajući u telefone i kačeći slike svojih zadnjica na instagram, zanemaruju dete, ne provode organizovano vreme sa njim, jer provode organizovano vreme u teretani dve nedelje posle porođaja da bi skupile lajkove. Slažem se da se telefoni bespotrebno uvaljuju klincima u ruke, uvaljuju se, a ni vid se deteta nije formirao. Slažem se da roditelji preteruju sa umirivanjem dece ekranima, ali sve OVO nije bila tema mog i razgovora prosvetne radnice.
Ja pričam u ime roditelja koji ne fotkaju svoje zadnjice i bicepse pred kućnim ogledalom, dok dete nestrpljivo čeka da mu se prelistaju slikovnice.
Pričam u ime roditelja koji kontrolišu vreme koje dete provodi pred televizorom, koji kontrolišu šta je na tom televizoru, koji mu listaju slikovnice i koji razgovaraju sa njim. U ime roditelja koji vode računa o ishrani deteta, o vremenu koje će provesti u prirodi, o vremenu kada će otići na spavanje. Pričam u ime roditelja koji danas pokušavaju vaspitati svoju decu slično onome kako je nekad bilo i koji strepe hoće li uspeti da se „izbore“ sa izazovima današnjice.
I baš zbog toga, pokušala sam da joj objasnim da je to danas mnogo teže.
Kaže zaključajte ekrane, ugasite televizore, otmite im telefone, kontrolišite sa kojom decom se druže, kod koga odlaze, šta gledaju, ko su detetu kod koga odlaze roditelji i imaju li internet u kući, šta gledaju na televizoru u tuđoj dnevnoj sobi, odvucite ih ako se emituje Zadruga, kao slučajno ste došli po šoljicu ulja, kažite im da to nije dobro, napravite im sami plejlistu, uveče im ne dajte napolje duže od devet sati, objasnite da su roditelji čija deca ostaju napolju do ponoći ludi, a da vi niste ludi i da zato može samo do devet, zaklopite im oči kada prolazite pored trafika sa naslovnicama dnevnih novina, kada naiđete na polugole mame koje zajedno sa detetom čačkaju telefon u kafani, nabraja mi mogućnosti.
„Shvatate sad poentu?” pitam je.
Sve ovo što ste naveli, današnje požrtvovane roditelje nužno pretvara u špijune sa diskontnim radnim vremenom, u policajce, u sudije, u osobe koje svojoj deci dišu za vratom i koje moraju sto puta više da pričaju i pronalaze objašnjenja za nenormalne pojave današnjice. Vi to niste morali u ovoj meri da budete. Nije bilo mobilnih, pa da lupate glavu s kim dete priča i s kim se dopisuje kad je u sobi ili izađe napolje ili ode u kupatilo, da li mu se nakačio neki pedofil sa profilnom slikom slatkastog tinejdžera (a on zakucao 60.), fiksni vam je bio u sred trpezarije, taman da čujete sa kim dete priča, o čemu priča, nije bilo Zadruge, Parova, nije bilo osamsto kanala, čak nije bilo ni televizora, kad su stigli u domove, sa njima stigla i Lepa Brena i Slatki greh, Laku noć deco, kviskoteke… (šta tu da kontrolišete?), zakon nije branio učiteljima i profesorima da adekvatno kazne dete, da budu autoritet… Nije fer porediti roditeljstvo nekad u onim okolnostima i sistemu socijalizma, sa roditeljstvom danas u ovom kvazi kapitalističkom sistemu, iznosim joj dalje svoje mišljenje.
„Pa, i mi smo radili u smenama”, brani se.
„Jeste, ali je Vaša jutarnja smena bila do 14 časova, a danas je do 17. Uz to pritisak i pretnje otkazom ne mogu da se porede. Nikoga više ne zanima da li vam je dete bolesno i jeste li ga ostavili kod kuće sa temperaturom 40, jer naći će nekoga ko nema decu. Uostalom to i pitaju na razgovorima za posao. Pa, kad imate dete, zanima ih da li ste spremni da radite i duže od radnog vremena ili kod kuće…”
„Pa, dobro, u pravu ste, jeste da je danas malo teže, ali vi MORATE kao roditelj…”
Da, moram, i moram mnogo više nego što ste vi morali nekad. I ne žalim se, jer sam svesna da ne mogu sa detetom unazad, ali bi bilo lepo da starije generacije prekinu da osuđuju današnje roditelje (nisu svi isti, ima ih koji nisu popustili „čarima“ tehnologije i svim snagama se bore da nauče decu pravim vrednostima) i da onima koji su zaslužili, kažu „svaka čast“. Jer ko zna kako biste vi plivali da ste danas roditelj. Možda biste se udavili sa prvim većim talasom.
„Da, da…” kaže.
Ustaje da joj frizerka pere kosu od farbe i dodaje: „Šta da Vam kažem, borite se, tako vam je.”
Ok, hvala Vam, hoću.
Autor: Jovana Kešanski
Izvor: Zelena učionica
Slični članci koji vas mogu zanimati:
Najnoviji tekstovi iz kategorije: RODITELJSTVO
Letovanje sa bebom – 5 saveta za roditelje
Letovanje sa bebom ne mora biti stresno ako dobro isplanirate sve detalje. Kada se pripremate za letovanje, veoma je važno koju ćete destinaciju odabrati, šta ćete poneti, čime ćete putovati......
Što manje igračaka – to više igranja
Sa ciljem da se deca što lepše zabave, da se lepo zaigraju i da im bude zanimljivo, roditelji neretko "zatrpavaju" decu igračkama. Novim, drugačijim, do tada neviđenim. Kada se negde...
5 zastarelih mitova o roditeljstvu – u koje se još uvek veruje
Savremeno doba donelo je mnoge promene i na planu roditeljstva - više se i otvorenije razgovara baš o tim teškim delovima roditeljstva koji nas okupiraju i sve je više korisnih...
Sindrom dobrog deteta: Podređivanje i samožrtvovanje
To su dobra deca. Dobra deca nemaju probleme koji su odmah uočljivi. Odrasli obično pretpostavljaju da je sve u redu kada su u pitanju dobra deca. Oni, zapravo, nisu predmet...
Nema komentara.